Lalo (Lalo Santos) je seksualni influencer koji na društvenim mrežama objavljuje slike svoga gologa tijela te pornografske videe. No kada se kamera ugasi, Lalo se utapa u stalnoj melankoliji. Danju radi u tvornici u Oaxaci i održava privid života oženjenog, mačo muškarca, no noću objavljuje hardcore slike koje mu donose lajkove i odobravanje. Jednoga dana javlja se na audiciju za lik Emilijana Zapate u pornografskom, gay filmu o Meksičkoj revoluciji.
Film redatelja Manuela Abramovicha "Pornomelancolia" promišlja o "granici između intimnog i javnog, stvarnog i virtualnog, želje i potrebe za privrženosti u hiperpovezanome svijetu", piše Unifrance.
Argentinsko-francusko-brazilsko-meksička koprodukcija prvi je dugometražni film redatelja čiji je kratki film "Blue Boy" 2019. godine nagrađen berlinskim Srebrnim medvjedom za najbolji kratki film.
Film o melankoliji kojom rezultira "nedostatak staromodnih vrijednosti" u fokus stavlja tehnologiju te društvene mreže, a kroz razgovore likova, piše Screendaily, "istražuje teme poput AIDS-a, muških nesigurnosti, teških životnih situacija iz kojih dolaze, bojazni vezanih za budućnost te nedostatka ljubavi u svijetu u kojem je tijelo potrošna roba".
I sam glumac, otkrio je na Twitteru, tijekom snimanja se osjećao poniženo. Ekipa ga je, tvrdi, dovela u ranjivu poziciju, piše Cineuropa.
"Abramovich nam nudi stimulativan i senzibilan pogled na svijet pornografije pokazujući kako mnogi ljudi svoju seksualnost žive preko virtualnih alata. To mu uspijeva zahvaljujući apsolutnoj posvećenosti Lala koji se u potpunosti izlaže, ostavljajući otkrivenima cijelo svoje tijelo i dušu. Upravo stoga je izrazito frustrirajuće i demoralizirajuće saznanje da je snimanje ovoga filma za njegova glavnog lika bilo traumatizirajuće te da se niti s protokom vremena neće moći ponositi ovim hrabrim radom koji zaslužuje sve pohvale svijeta", piše Cineuropa.
Film je dobio nagradu žirija Filmskog festivala San Sebastián za najbolju filmsku fotografiju.
Filmovi argentinskog redatelja, koji je kao gostujući predavač predavao na Princetonu, prikazivani su u Veneciji, San Sebastiánu, na Berlinaleu, Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma u Amsterdamu (IDFA)..., piše Gema Films.
"Pornomelancolia" je jedan od filmova iz Europe, Sjeverne i Južne Amerike te Azije koji se nalaze na programu filmskog festivala Queer MoMenti, koji traje od 25. do 29. travnja. Među filmovima se nalaze i nagrađivani prošlogodišnji filmovi poput "Blue Jean", "El Houb" te "The Hunt", a daje se na tri lokacije, u Kinoteci, Uraniji i KIC-u.
Ove godine u goste nam stiže i program kanadskog filmskog festivala Queer City Cinema po izboru Garyja Varra.
Queer MoMenti 2023. između ostaloga fokus stavljaju na feministički i lezbijski film, primjerice britanski film "Blue Jean" (2022.) u režiji Georgie Oakley koji tematizira sistemsko osuđivanje lezbijki i homoseksualaca u Velikoj Britaniji 1980-ih godina. Film je prikazan na Venecijanskom filmskom festivalu gdje je osvojio nagradu publike, a zagrebačka će ga publika imati priliku pogledati u srijedu 26. travnja u 18:00 u Kinu Kinoteka.
Uz bogati filmski program, ljubitelje filma od 25. do 27. travnja očekuje i trodnevna radionica Eco-friendly razvijanje filma. Radionicu u Kinoklubu Zagreb vodi Elian Mikkola. Crepuscular Rhythms, participativni performans Lou Shepparda, održat će se 28. travnja u 19:30 u okviru programa Queer City Cinema.
Pitanje koje se često postavlja, a na koje se rijetko iscrpno odgovara, bit će tema neokruglog stola u KIC-u: “Zašto trebamo queer filmske festivale?” na kojem će sudjelovati Željko Luketić (filmolog, Jučer Danas Sutra – Platforma za audiovizualna istraživanja), Gary Varro (Queer City Cinema i Performatorium), Kamil Saldun i Sholeh Zahraei (redatelji filma The Hunt).
“Nakon prošle godine u kojoj smo obljetnički prošli kroz povijest queer filma vrativši se i cijelo stoljeće unazad, ovogodišnja selekcija Queer MoMenata fokusirana je na nekoliko posljednjih godina. Ona tako bilježi najvidljivije trendove u suvremenoj produkciji, naglasak je na jednakomjernoj zastupljenosti svih boja akronima LGBTIQ+, dok odabrani naslovi domaćoj publici pokazuju što je to što kvalitetom dominira u svjetskom kontekstu kratkometražnog i dugometražnog queer filma. Neobično jaka latino-američka produkcija zastupljena je s nekoliko nagrađivanih radova, tematski su djela u najvećem omjeru do danas u kanonu feminističke i lezbijske produkcije, te tradicionalno zanimljivih pitanja transrodnih osoba i društvenih prepreka na koje nailaze. Nekoliko filmova bavi se pitanjima coming outa u etnički i religijski homofobnim sredinama, a bit će tu i rasplesanih camp hitova iz najudaljenijih kinematografija svijeta. Iznimno veseli činjenica da nam se u programu nalaze i dva hrvatska naslova koja queer gledaju iz sasvim neočekivanih pozicija, izvaninstitucijskih i neprofesijskih. Queer film je, pokazuju to naslovi iz selekcije, izrazito živa ali i žilava kategorija koja neovisno o budžetima i statusu, uvijek nađe svoj put do publike, najavljuje selektor Queer MoMenata Željko Luketić.”
“Sustavno stvarati prostor za queer u domaćem filmskom i umjetničkom kontekstu proteklih dvadeset godina kroz brojne programe Queer Zagreba ostaje jednako važno i danas, jer se okolnosti i izazovi pred kojima se nalazimo mijenjaju s godinama, iako ne uvijek u onom smjeru u kojem bismo to očekivali. Stoga se čini neobično važno nastaviti okupljati kulturne institucije, inicijative i umjetničke snage u ovom pothvatu stvaranja beskompromisne vidljivosti različitosti i sigurnih prostora u kojima njegujemo osnaženu queer zajednicu, zaključuje Zvonimir Dobrović, umjetnički direktor Queera Zagreb.”