U filmu “Brodolom života” redatelj Robert Zemeckis prvi put je inscenirao zrakoplovni udes. Scena je bila kratka i žestoka, mala letjelica raspala se u trenu, a jedini preživjeli Tom Hanks završio je na pustom otoku, gdje je ostao godinama. Ukoliko ste ikad gajili iluzije da imate šanse u takvim prigodama, Zemeckis je pokazao da ste u krivu: metal koji se raspada pod zračnim udarima poguban je poput visine s koje padate.
U filmu “Let” nesreća zadesi veliki putnički zrakoplov : već pri polijetanju vrijeme je gadno, zrakoplov se trese, stvari ispadaju iz odjela za prtljagu, no ono što nas najviše plaši jest činjenica da je glavni pilot ( Denzel Washington) supijan i na kokainu. Kada ipak uspije pronaći sigurnu zonu iznad oblaka, on si nazdravi s tri votke i narančinim sokom. Tek poslije uslijedi prava drama, jer je očito da sa zrakoplovom nešto ne štima, a junak koji se ne trijezni jedina je uzdanica putnicima da će možda preživjeti let.
Da ne bude zabune, Zemeckisovo intrigantno djelce nije nikakav film katastrofe nego psihološka drama u čijem je središtu slom američkog macho muškarca. Ovdje je on iznimno sposoban individualac, izveo je podvig koji nije uspio ponoviti nijedan od njegovih kolega na kasnijim rekonstrukcijama nesreće, ali nešto s njim ne štima jer se doslovno ubija alkoholom. Sa suprugom se razveo, sin tinejdžer odbija s njim komunicirati, a u sjećanjima na oca, zbog kojeg je postao pilot, također ima nešto po svoj prilici mračno: je li odabrao taj poziv da zadovolji pokojnika ili da se s njime nadmeće, to se u filmu ne eksplicira.
Vrlo spretan scenarij Johna Gatinsa, nominiran za Oscara, vješto navodi kakve se sve nedoumice otvaraju nakon ovakvog udesa. Zrakoplovna kompanija u vlasništvu tajkuna koji bi se najradije bavio nekom drugom djelatnošću voljela bi za sve okriviti osoblje a ne svoje letjelice, rijetko kad servisirane kako spada, zrakoplovni sindikati imaju svoju vizuru, a osiguravajuća društva svoju. U tom sukobu interesa postaje najmanje važno je li glavni pilot uopće smio zakoračiti u zrakoplov.
Uvjerljivost toj priči ponajprije osigurava Zemeckis, danas jedan od ponajboljih hollywoodskih filmaša. Način na koji on postavlja scene je efektan i funkcionalan: obratite samo pažnju na sekvencu u kojoj Denzel Washington (i on je nominiran za Oscara) očekuje završno suđenje i pod strogom je zabranom da ne uzme ni kap alkohola. Sada čuje svaki i najmanji šum, što prije nakon litre votke ne bi bio u stanju, a jedan od tih šumova odvest će ga u provaliju. Zemeckisova je zasluga i to što najkrhkiji dio filma, romanca pilota i ovisnice o heroinu (engleska glumica Kelly Reilly), koju je upoznao u bolnici, ne smeta cjelini.
Osim toga, kada ste posljednji put vidjeli da se Washington ljubi s bjeloputom partnericom? Juliju Roberts i Angelinu Jolie nije smio ni dotaknuti, no sada mu se valjda već fućka za hollywoodsko licemjerje.