U svibnju 2011., direktor MMF-a i francuski političar Dominique Strauss Kahn uhićen je na njujorškom aerodromu nakon što ga je čistačica u hotelu u kojem je proveo noć optužila da ju je seksualno napastovao. Strauss-Kahn - koji je slovio za ozbiljnog kandidata za predsjednika Francuske - tvrdio je da je optužba plod političke zavjere te oslobođen zbog nedostatka dokaza. No, nakon što je optužnica podignuta, pojavio se niz sličnih svjedočenja koja su vremešnog bankara razotkrivala kao bezočnog seksualnog napasnika.
“Welcome to New York” film je o skandalu Strauss-Kahn koji potpisuje istaknuti njujorški “indie” Abel Ferrara. Svjestan da bi film o sramoti moćnog bankara mogao lako biti žrtva sudske tužbe, Ferrara je u filmu promijenio imena svih likova, pa se i glavni junak - kojeg glumi Gerard Depardieu - zove Deveraux.
No, preciznost s kojom Ferrara rekonstruira zbivanja i obiteljsku konstelaciju nije nikog zavarala. Strauss-Kahn je pokušao zaustaviti film, a pravi je šok izazvala direkcija canneskog festivala koja je 2014. odlučila ne uvrstiti film u program. Na tu odluku - u kojoj se zasigurno bilo autocenzure - producenti su reagirali provokacijom. Odustali su od francuske kinodistribucije i na dan otvaranja festivala “Welcome to New York” pustili u sve francuske digitalne videoteke, uz enorman odjek.
“Welcome to New York” - ukratko - u Hrvatsku stiže kao punokrvni film-skandal, a kad ga gledatelj vidi, jasno mu je i zašto. Ferrara - koji je u međuvremenu snimio i film o Pasoliniju - oko skandala francuskog bankara sačinio je film koji bi se mogao opisati kao kapitalističkih “200 dana Gomore”. Na početku filma, predstavlja nam Deverauxa kao starog, oblapornog moćnika koji je neprestano okružen ženama, tretira ih kao seksističko vlasništvo i organizira beskonačne orgije. Ferrara u pravom pazolinijevskom stilu prikazuje pretilog Depardieua kako stenje i rokće u koitusima. A onda stiže obrat: čovjek koji je do tog trenutka imao apsolutnu moć, najednom postaje lišen svake moći. Ferrara s brižljivom potankošću prikazuje procedure hapšenja, privođenja, zatvorskih rituala i kontrola tijekom kojih onaj koji je bio vlasnik tuđih tijela najednom više nema ovlast ni nad vlastitim. Deverauxova dekadencija pritom se sudara s prostodušnim puritanskim snebivanjem američkih redara, čuvara, sudaca.
Nakon tog izvanrednog segmenta, Ferrara ubacuje novi adut, a to je Jacqueline Bisset u ulozi Simone, bankarove žene koja je temeljena na liku Strauss Kahnove supruge, novinarke Ann Sinclair. U stanu koji Deverauxu služi kao kućni pritvor, pratimo par koji se gloži, no Simone tu ne nastupa kao supruga ogorčena nevjerom. Ona nastupa kao korporacijska lady Macbeth koja je sav imetak, veze i socijalni kapital uložila u supruga koji je pak sve to upropastio zbog suknje. Groteskno debeli Depardieu pritom glumi Deverauxa kao smjesu neodoljive protuhe i nerazborita dječačića.
U eri između “Fear Cityja” (1984.) i “Bad Lieutenanta” (1992.) Ferrara je bio važan filmaš. Ta su vremena prošla, i Njujorčanin dugo nije imao važan film. “Dobrodošli u New York” doista je svjesno vulgaran, neuvijeno tabloidan film - ali istodobno i provokativan i pametan.