Kada je Julia-Louis Dreyfuss izašla na pozornicu da primi nagradu Emmy za najbolju komičarku u novoj seriji “Potpredsjednica”, izvukla je papirić kako bi se podsjetila što treba reći i kome sve zahvaliti. Počela je čitati i odmah prestala, jer je već u prvoj rečenici spomenula veliku televizijsku mrežu NBC, a “Potpredsjednicu” emitira kablovska mreža HBO. Iz prvog reda ustala je njezina kolegica Amy Poehler, zvijezda NBC-jeve humorističke serije “Parkovi i provodi”, i smeteno joj pružila svoj papirić. Bilo je očito da su njih dvije zamijenile bilješke i greška je otkrivena na najneugodniji način.
Loša predviđanja
Dakako, štos je bio aranžiran. Njih dvije slovile su kao favoriti u kategoriji najbolje glumice u komediji i mogle su si priuštiti takvu dosjetku. Što bi, međutim, bilo da je pobijedila Zooey Dechanel s “Novom djevojkom” ili Lena Dunham s prevratničkom HBO-ovom serijom “Djevojke”? Dobar geg bi propao, a to ne bi bilo nemoguće. Za razliku od Oscara, ishod čijih je nominacija postalo tako lako pogađati, nagrada Emmy je nešto drugo. Dodjeljuje ju Akademija televizijskih umjetnosti i znanosti - bar kada su u pitanju nagrade za primetime programa - koja ima 15 tisuća članova, skoro tri puta više no što ih je u Američkoj akademiji filmskih umjetnosti i znanosti zaduženoj za Oscare, pa prognoze nisu jednostavna stvar. Pogledate li kako su vodeći američki televizijski kritičari procijenili tko će dobiti nagradu Emmy, ustanovit ćete da se tu griješilo puno više no što se pogađalo. Ništa čudno, puno je glasača i kategorija s neobičnim pravilima, pa tu nema one predvidljivosti tako karakteristične za Oscare. Najviše nominacija - po sedamnaest - dobile su peta sezona “Momaka s Madisona” i prva sezona “Američke horor priče”, a učinak im je bio skroman: iako je prva dosad pobijedila u četiri navrata u kategoriji najbolje dramske serije i prijetila postati rekorderom ukoliko potvrdi još jednu nominaciju, ostala je bez ičega, dok je druga dobila najveće priznanje kada je Jessica Lange, odjevena u elegantnu crvenu haljinu, došla primiti nagradu za najbolju sporednu glumicu u kategoriji najbolje mini-serije odnosno tv filma.
Puno glamoura
Glamura nije uzmanjkalo na dodjeli nagrada, koju se u nedjelju uvečer prenosilo uživo iz losangeleskog Nokia Theatrea. Bila je tu Nicole Kidman sa suprugom Keithom Urbanom (zajedno s kolegom Cliveom Owenom nominirana je za naslovne uloge u tv filmu Philipa Kaufmana “Hemingway & Gellhorn”), Tom Hanks je došao promovirati svoj producentski rad, tv film “Promjena igre” o usponu u padu republikanskog predsjedničkog kandidata Johna McCaina, u kojem je Julianne Moore igrala Sarah Palin i dobila Emmy, a poznatih faca bilo je još napretek: hollywoodskim zvijezdama televizija je danas zanimljivija od filma, jer nudi potencijalno zanimljivije glumačke poslove, a nekadašnji kultni redatelji poput spomenutog Kaufmana, Waltera Hilla ili Johna Miliusa nastavljaju karijere u tom mediju, jer se u njemu mogu baviti sadržajima kakvi su ih nekada intrigirali, a koji više ne privlače kino publiku.
Depresivno remek-djelo
Najviše nagrada - po četiri - pobrali su dramska serija “Domovina” i humoristička serija “Moderna obitelj”. Prvu naši gledatelji još nisu imali prilike vidjeti, to je vrhunska špijunsko-akcijska serija, s junakinjom, operativkom CIA-e, koja boluje od bipolarnog poremećaja, pa joj mnogi ne vjeruju kada osumnjiči ratnog heroja s iračkog bojišta da radi za arapske teroriste. “Domovina” je dobila nagrade za najbolju produkciju, scenarij i glavne uloge ( Claire Danes i Damian Lewis), a jedina je šteta što veteran Mandy Patinkin (igra junakinjina šefa) nije nominiran bar za epizodu. Trijumf “Domovine” je tim značajniji što je konkurencija bila iznimno jaka: druga sezona “Carstva strasti” pravo je remek-djelo, no zadojena je takvim beznađem da ne čudi što se za nju nije previše glasalo, četvrta sezona serije “Na putu prema dolje” jedan je od vrhunaca suvremene američke televizije, dok je peta sezona “Momaka s Madisona”, unatoč nešto lakšem dramskom tonu, bila ozbiljan konkurent.
Zalutali Britanci
Druga sezona “Igre prijestolja” nije imala šansi jer pripada “fantasy” žanru, no već joj je nominacija dostatno priznanje, dok je u to visoko društvo jedino zalutala druga sezona britanske serije “Downton Abbey”: prva je bila neusporedivo bolja, a ponadajmo se da će treća, koja se upravo započela emitirati u Velikoj Britaniji, povratiti nekadašnji ugled.
U kategoriji najboljih komedija malo je tko prognozirao da će se Jon Cryer zakititi nagradom Emmy za najboljeg glumca: Cryer, koji se prije natjecao u kategoriji sporedne uloge, valjda je dobio znak podrške zato što je ostao bez nemogućeg partnera Charlieja Sheena. Julia-Louis Dreyfuss riješila se uroka “Seinfelda”, a “Moderna obitelj” - s trećim Emmyem zaredom - smijenila je “Televizijske vijesti” s trona danas najprestižnije humorističke serije.
Potonju nagradu obznanio je Michael J. Fox i dobio ovacije: glumac koji se nekoć jedva kretao zbog posljedica Parkinsonove bolesti, danas se doima gotovo zdravo, a to je i najbolja vijest s ovogodišnjeg Emmya.
Poput Oscara, samo lokalnog, američkog karaktera
Dodjela nagrada Emmy koncipirana je poput Oscara, s crvenim tepihom i svim popratnim atrakcijama, ali za razliku od potonje, koja uživa globalnu popularnost, prva je namijenjena prvenstveno američkoj tv publici: kako inače objasniti da su ulogu voditelja povjerili Jimmyju Kimmelu, čiji show baš ne prelazi granice domaćeg tržišta. Također, u odnosu na Oscare, budžet priredbe puno je skromniji, a trosatni prijenos usporava bezbroj kategorija i nizanje televizijskih djelatnika za koje niste nikada čuli. Ipak, bilo je zgodnih dijelova zbog je isplatilo pogledati priredbu, počevši od odličnog uvoda u kojem su vodeće televizijske komičarke nastojale uvjeriti Kimmela, zdvojnog da nije u stanju voditi show, da izađe na pozornicu: kada je ustanovio da mu manjkaju hlače, posudila mu ih je gay ikona Ellen Degeneres. Šteta je što za voditelja nisu angažirali britanskog komičara Rickyja Gervaisa, koji se pojavio samo nakratko, iskoristivši još jednu priliku da se obruši na Zlatne globuse(“Oh, ovo je toliko bolje od Zlatnih globusa”, rekao je): jedva čekamo naredni siječanj kada će mu valjda dati još jednu priliku da vodi tu politički najnekorektniju priredbu.