Dok patimo od zime, njegove čarolije djeluju terapeutski. I za to mu je dovoljno samo pet minuta dnevno

Hladnoća jest tek malko popustila, još je sve u ledu, i po danu, priroda kao da je cijela omeđena oštrim rubovima, uzduh je oštar, ceste kao da su od željeza, snijeg zrnat, krut poput poroznog vapnenca, čak su i ljudski koraci ukočeni, mehanički, vrane kriče hrapavo, tvrdo. Napokon prava zima na hrvatskom kontinentu, tako da je noću u Zagrebu minus deset stupnjeva i niže već gotovo dva tjedna, što se nije dogodilo desetak godina. U takvom kontekstu, cvjetna poezija Saše Šekoranje djeluje upravo terapeutski, optimistično.

Aranžira tu svoju cvjetnu instalaciju zimsku pomno, ali ne oklijeva. Brzim, gotovo okrutnim pokretima siječe biljke i premeće ih. Slavi nijemu zimu, kao suprotnost glasnim blagdanskim proslavama, blještavilu Božića i Nove godine. Siječanjska tišina. Rad ...