Ako ste pročitali barem jednu biografiju Boba Marleyja ili se malo dublje bavili likom tog legendarnog reggae glazbenika, dokumentarac “Marley” škotskog redatelja Kevina Macdonalda - autora filma “Jedan dan u rujnu” o ubojstvu izraelskih sportaša na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. - neće vam otkriti nešto senzacionalno.
Ipak, ovaj iscrpan i izvrstan, kronološki čisto i pregledno posložen dokumentarac, od rođenja Roberta Neste Marleyja u Nine Mileu do njegove smrti od tumora u Miamiju, precizno i s mnogo zanimljivih detalja - zahvaljujući Marleyjevim suvremenicima, glazbenicima, prijateljima, diskografima i obitelji kao sugovornicima, obilju raritetnih, koncertnih i lokacijskih snimaka te besprijekornoj režiji - pruža dubinski uvid u stasanje glazbenog velikana koji je postao duhovni otac mnogim generacijama uzduž i poprijeko globusa iako nije bio vjeran suprug, a time ni najbolji tata jedanaestoro djece iz sedam ljubavnih veza koje je tolerirala zakonita Bobova supruga Rita Marley.
Bio je odbačen
Bob Marley, poanta je Kevina Macdonalda, osjećao se odbačenim jer je bio vanbračno dijete bijelog “kapetana” Normana Marleyja koji je volio crnkinjama na Jamajci praviti djecu o kojoj se slabo brinuo. S Marleyjevom majkom bio je u formalnom braku, ali nikada ga nije bilo doma. Kad su se vjenčali njemu je bilo 60, a Cedelle Booker 18 godina. Marley je bio siromašni “polutan”, a kao takav nije se uklapao ni u bjelačku manjinu, niti u crnačku većinu Kingstona u koji je s majkom doselio kao klinac. Njegovo odrastanje u zloglasnom getu Trench Town koje je vibriralo ska glazbom - jamajkanskom varijantom američkog rhythm & bluesa i soula - bio je drugi faktor zbog kojeg je Marley postao to što jest. Treći razlog bio je rastafarijanizam - religija Marcusa Garveya s etiopskim carem Selassiejem kao božanstvom - kojim se oduševio nakon početaka u triju The Wailers koji su uz Marleya činili Bunny Wailer i Peter Tosh.
Nastala slučajno
Nije se u filmu, iako su izvršni producenti Ziggy Marley i Chris Blackwell čiji je Island Records katapultirao Boba Marleyja, pozlaćivao mit, nego se pokušalo pojasniti zbog čega je besmrtni velikan bio slojevita ličnost s vrlinama veličanstvenog autora i pjevača, ali i manama pustopašnog mužjaka. Film završava Marleyjevim riječima: “Volio bih da čovječanstvo živi u zajedništvu. Crnci, bijelci, Kinezi, svi. To je sve”. Upravo zbog takvih poruka i prekrasne reggae glazbe - neki kažu da je nastala slučajno, usporavanjem ska glazbe, gitarskog efekta zvanog delay i naglaskom ritma na treću dobu, a drugi da je nastala od samoga Boga - Marley je postao jedan od najomiljenijih i najvećih glazbenika 20. stoljeća, popularan koliko i Muhammad Ali, Bruce Lee i Che čija ga je borbenost zacijelo inspirirala.