Točno na svoj dvadeseti rođendan, 1928. godine, Carl Laemmle mlađi dobio je od oca poklon o kojem bi netko zaluđen filmom mogao samo maštati - vođenje filmskog studija. Laemmle stariji bio je, naime, osnivač kompanije Universal Pictures i smatrao je da malo svježe krvi ne može naškoditi u razdoblju u kojem je medij proživljavao revoluciju - prelazak sa nijemog na zvučni film. Njegov sin očito nije bio bez talenta, upustio se u ekranizaciju romana Ericha Marie Remarquea “Na zapadu ništa novo” i za nju dobio Oscara za najbolji film, no prestižni projekti očito nisu bili dobitna kombinacija, jer su koštali puno i suviše često krahirali. Puno je uputnije bilo smisliti nešto što privlači publiku, a razmjerno je jeftino napraviti. Formula je pronađena 1931., kada je Laemmle mlađi producirao dva velika hita, “Draculu” s Belom Lugosijem i “Frankensteina” s Borisom Karloffom: horori su se dotad u Hollywoodu - uz poneku iznimku - smatrali jeftinom i nepriličnom zabavom, no Universal ih je promovirao u legitimni filmski žanr.
Nakon spomenuta dva filma uslijedili su “Mumija”, “Stara mračna kuća”, “Nevidljivi čovjek”, “Frankensteinova nevjesta” i mnogi drugi, Laemmle mlađi je u međuvremenu izbačen iz filmskog biznisa jer se nije mogao otresti sklonosti prema skupim produkcijama, no njegovo naslijeđe je i danas nevjerojatno moderno: filmovi strave evoluirali su u jednu od matica suvremene kinematografije koja zahvaljujući niskim troškovima donosi enormne profite.
Pomalo je paradoksalno da je Universal - u trenutku kada je opet vrlo jaka i stabilna kompanija - odlučio napraviti nove verzije svojih starih horora, ali ovaj put s pozamašnim budžetima. Kako će izgledati buduće franšize, pokazao je u filmu “Drakula: Neispričana priča”, međutim, ako je to koncept novih “Frankensteina”, “Mumije” i “Nevidljivog čovjeka”, možda je bolje da se od čitavog posla već sada odustane.
Ponajprije, možda nisu trebali početi s “Drakulom”, jer su vampir iz Transilvanije i njegova svojta već i previše puta bili na ekranima, a neke od najzanimljivijih varijacija potpisali su - između ostalih - F.W. Murnau, Terence Fisher, Roman Polanski, John Badham, Werner Herzog i Francis Ford Coppola. Drugo, novi film je obećao “neispričanu priču”, a ta je kako se Drakula uopće domogao vampirskih moći: film otkriva da je to napravio da svoj narod zaštiti od Turaka koji su u 15. stoljeću navaljivali u današnju Rumunjsku.
Ono što je u dosadašnjim filmovima uvijek bilo zanimljivo - kako je tajanstveni krvopijac uspio smotati najzamamnije žene na svijetu i zabiti im oštre zube u vratne žile - ovdje je otpalo. Drakula nije beskrupulozni zavodnik, nego dobar muž i otac, humanitarni feudalac koji ne dozvoljava da netko drugi ugnjetava njegove podanike. Čini li vam se to zanimljivim? Ne baš, no srećom u ovaj bezobrazno kratki film (odjavna špica započne nakon 80-ak minuta) natrpano je kojekakvih kompjutorskih atrakcija, tako da će bar klinci biti zadovoljni. Treba shvatiti Universal. “Sumrak saga” pokrala mu je najbolju robu, bar kada su suvremeni vampiri u pitanju, pa se tražio novi kut gledanja. Ako je ovo jedino što se moglo naći, bolje da se od čitavog projekta odustalo.