Na današnji dan prije točno 20 godina, serija Farscape premijerno je prikazana u SAD-u. Radi se o jednoj od najbizarnijih, najnekonvencionalnijih i najkreativnijih znanstveno-fantastičnih serija koja je stekla kultni status i brojnu vjernu publiku, a njeni su utjecaji znatno obilježili popularnu kulturu protekla dva desetljeća.
Seriju je producirala australska kompanija Jima Hensona - tvrtke koja stoji iza Muppeta - u suradnji s kanalom SyFy (tada Sci Fi). Majstori lutkari izradili su brojne vanzemaljce koji su, za razliku od drugih znanstveno-fantastičnih serija u to vrijeme izgledali stvarno vanzemaljski, umjesto da izgledaju kao ljudi s protezama i šminkom (mada je bilo i potonjih). Dva glavna lika bila su lutke, pa su neki s velikom skepsom prilazili seriji koja se doimala poput “Muppeta u svemiru”, no konačni je rezultat iznenadio dubinom, maštom i kvalitetom glumaca i scenarista.
U vrijeme kada su serije još uvijek svaku epizodu pisale zasebno, Farscape se nije bojao pisati dugačke priče koje su se protezale kroz nekoliko epizoda ili cijelu sezonu. Dok su likovi drugih serija još uvijek bili crno-bijeli, junaci su bili neupitni pozitivci a zlikovci neupitno zli, Farscape je okretao konvencije naglavačke sa svojim glavnim junacima i njihovim protivnicima. Dizajn kostima iz sezone u sezonu polagano je skretao u fetišizam, lateks i kožu, a kako su scenariji skretali sve dublje u bizarluk i ludilo, cijela je serija ostavljala dojam nezaboravnog sna, istovremeno i čudnog, i ugodnog, i šokantnog, i stravičnog, i neobično seksualnog.
No, bilo bi pogreška misliti da su pisci samo bacali ideje u lonac i izbacivali epizode bez veze i razmišljanja - šire teme bile su dobro promišljenje, cijeli narativni lukovi pomno isplanirani, likovi osmišljeni do neočekivanih dubina, i sve je skupa, čak i epizode koje su odisale potpunim ludilom, na pažljiviji pogled imalo smisla.
Glavni junak serije bio je John Crichton (Ben Browder), astronaut i znanstvenik sa Zemlje koji je nesretnim slučajem završio na drugom kraju univerzuma, gdje se odma po dolasku uspio zamjeriti otvoreno fašističkim “Mirotvorcima” - rasi nalik ljudima koji šire svoju ksenofobnu verziju reda i mira u svojem dijelu svemira. Crichton se nađe na masivnom živom brodu, kojeg Mirotvorci koriste za prijevoz zatvorenika, i zajedno s grupicom kriminalaca baca se u bijeg.
Svi likovi imaju tamnu prošlost - neki su kriminalci, neki su nepravedno osuđeni, jedan je bivši car puževa kojeg je bratić svrgnuo s prijestolja u vojnom puču. Svi su neprilagođeni. A Crichton, kao astronaut i astrofizičar u najboljoj fizičkoj formi, najbolji primjerak koji ljudski rod može ponuditi, među njima nije ni po čemu poseban. Niti je najjači, niti najpametniji, drugi mu se likovi rugaju kako je jadan i kako ne razumije ništa o svijetu u kojem se zatekao.
No, Crichton je naoružan znanjem pop kulture, i kako mu mentalno stanje kroz priču sve više naginje potpunom ludilu, sve više tretira svijet u kojem se zatekao kao sprdnju i parodiju filmova i serija sa Zemlje, konstantno zbunjujući i prijatelje i neprijatelje komentarima koje razumiju samo on i gledatelji.
Farscape se nije naslanjao na tehnologiju ili visoke koncepte znanstvene fantastike, već na “ljudske priče” - njegova naveća snaga bili su odnosi među likovima i iskrene emocije koje je uspijevao pobuditi. Jednog trenutka serija bi se doimala kao razigrana parodija, a već drugog trenutka gledateljima bi krenule suze na oči, šokiranim težinom drame koja se pred njima odvija.
Serija se nije ni bojala ubijati glavne likove - punih 15 godina prije nego što je tu naviku popularizirala Igra prijestolja. Osim malog broja likova koji su preživjeli sve četiri sezone i miniseriju koja je završila priču (a i neki od preživjelih su umrli par puta, no kasnije im je bilo bolje), veliki broj naizgled glavnih likova bi dolazio, odlazio ili pogibao tokom priče, no niti jedna smrt, kao ni jedan povratak nisu se doimali jeftino ili isforsirano.
Dvadeset godina kasnije, serija je ostarjela zapanjujuće dobro. Za one koji su u stanju privatiti Muppete u svemiru, ostali specijalni efekti su i danas na zavidnoj razini, a kvaliteta priče i likova sasvim je u rangu modernih serija.
Za svojeg trajanja, serija je osvojila nekoliko žanrovskih nagrada, među njima i tri uzastopne nagrade Saturn za najbolju znanstvenofantastičnu seriju, kao i nagradu za najboljeg glavnog glumca. Bila je nominirana i za nagradu Emmy u kategoriji specijalnih efekata. Prije dvadeset godina “ozbiljni” kritičari i nagrade nisu ni razmatrali žanrovske serije, koje zadnjih godina dominiraju nagradama Emmy, pa je za pitati se bi li i Farscape bio ozbiljnije shvaćen da je sniman u današnje vrijeme. Danas se nalazi na gotovo svakom popisu “najboljih 50 sci-fi serija u povijesti”.
Iako mnogi ljudi nikad nisu čuli za Farscape, a još više ljudi nikad nije pogledalo niti jednu epizodu, bila je uzor i inspiracija brojnim filmašima i producentima, pa se njena ostavština prepoznaje u brojnim uspješnicama današnje pop-kulture.
Farscape je prva serija koja je izmislila svoje psovke - vanzemaljske riječi koje su očito mijenjale “sra**e”, “je***e” i druge, pa su glavni likovi psovali kao kočijaši bez da su ih cenzori ograničavali, praksa koju je kasnije koristila Battlestar Galactica.
Farscape je bio i jedna od glavnih inspiracija “Čuvara galaksije”, popularnog Marvelovog serijala. Iako su “Čuvari” temeljeni na stripovima, atmosfera filma, te specifična mješavina humora i drame, bili su očiti uzori redatelju Jamesu Gunnu, koji je to i potvrdio na Twitteru, a u drugom je nastavku dao i ulogu Benu Browderu.
Rasa humanoidnih ženki plave kože iz jedne od najpopularnijih serija igara Mass Effect gotovo je copy/paste Delviana iz Farscapea, a ta kritički hvaljena igra ima i brojne druge dodirne točke s kultnom serijom.
Narativni trikovi koje je koristio Farscape, kao i format u kojem se priče pričaju kroz veći broj epizoda, a likovi dolaze i odlaze i nitko nije “siguran”, danas je postao manje-više standard znanstveno-fantastičnih serija, od Expansea do novih Zvjezdanih staza.
Usprkos brojnim utjecajima i inspiracijama, ništa danas nije potpuno nalik Farscapeu. Na trenutke izvrsna, na trenutke slabija, serija se nije libila eksperimentirati, iskušavati nove teme i nove stvari, trudila se biti drugačija, i nije bježala od čudnog i nepoznatog, nego ga je svesrdno prigrlila. Iako nije serija za sve - možda je i to jedna od tajni njenog uspjeha - publika koja želi akciju, uzbuđenje, dramu, fantastične vizuale, dobar humor i snažne emocije u svemirskom okruženju i danas će ju znati cijeniti, 20 godina nakon prvog prikazivanja.