Koja je prava istina o pozadini Titove poznate rečenice “Tuđmanu ne pakovati”, kome je recitirao Pericu Kerempuha, zašto je pozvao Josipa Perkovića, koja je uloga Stipe Mesića pred predsjednikom Okružnog suda Milka Gajskog te što je Krleža rekao o utjecaju prvog hrvatskog predsednika na društveni život Zagreba, samo su neke od tema i zanimljivosti dokumentarno-igrane televizijske serije “Predsjednik”, o životu prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana čiji sadržaj ekskluzivno otkriva Nedjeljni Jutarnji!
Snimanje je upravo završeno, projekt je u fazi postprodukcije, završetak se očekuje najesen, a emitiranje na HRT-u predviđeno je, najvjerojatnije, za kraj godine i obilježavanje 20-godišnjice njegove smrti.
“Predsjednik” ima deset epizoda u trajanju od 52 minute, a rađen je prema scenariju i režiji Gordana Malića i Miljenka Manjkasa, koji su tijekom Tuđmanova života bili na “suprotnim” stranama. Manjkas je tri godine bio Tuđmanov analitičar, a zatim urednik “Motrišta” te Informativno-dokumentarnog programa HRT-a, dok je Malić u tjedniku Globus bio jedan od istaknutijih opozicijskih novinara i često je kritički pisao o Tuđmanu.
Za seriju su zajedno odabrali 80-ak sugovornika koje je Malić intervjuirao, a snimani su na lokacijama u Zagrebu, Puli, Cavtatu, Beogradu, Sarajevu, Vatikanu, Berlinu...
Među njima su Miroslav Tuđman, Zdravka Bušić, Stipe Mesić, Andrija Hebrang, Franjo Gregurić, Ivić Pašalić, Ivan Mišković, Marin Sopta, Mate Granić, Pavao Miljavac, Neva Šibl, Vinko Grubišić, Ćiro Blažević, Latinka Perović, Stjepan Kljuić, Milomir Marić, Bakir Izetbegović, msgr. Nikola Eterović, William Montgomery, Doris Pack...
- ‘Predsjednik’ je dokumentarna serija s filmskim ilustracijama. Razlika u odnosu na moja prijašnja djela, ‘Jugoslavenske tajne službe’ i ‘Rat prije rata’, u tome je što u ovom nema dijaloških rekonstrukcija događaja.
Ali zato ima filmskih rekonstrukcija čiji je cilj gledatelju vizualno dočarati ona razdoblja i događaje za koje ne postoji foto i video arhivska građa. Razlog tome je niži budžet. Ne mogu govoriti o financijskim uvjetima stvaranja djela zbog klauzule tajnosti ugovora s HRT-om. No nema tu previše tajni, HRT će na kraju sve to prema zakonu javno iznijeti u završnom izvješću.
Za usporedbu, poznato je da su ‘Jugoslavenske tajne službe’ imale budžet od 370 tisuća kuna po epizodi, a kod ‘Predsjednika’ je to znatno manje. Kolega Malić i ja odlučili smo se na kraju ne odreći igranih scena, jer nam je to obojici bio izazov.
Dapače, još ih je više nego prije, ali pristup je nešto drukčiji - govori Miljenko Manjkas. Financiranje im je odobreno na javnom natječaju HRT-a, a sva prava prepuštaju nacionalnoj televiziji na rok od sedam godina te su nakon tog razdoblja prava zajednička, sukladno Koregulacijskom sporazumu HRT-a s neovisnim proizvođačima filmskih djela.
- Snimili smo ukupno četrdesetak filmskih ilustracija. Kad god je to bilo moguće, ključne događaje nastojali smo snimiti na autentičnim lokacijama. Tako smo sekvence iz djetinjstva Franje Tuđmana snimali u crkvi u Velikom Trgovišću gdje je mali Franjo bio ministrant, na Institutu za povijest gdje je Tuđman šest godina bio direktor, u Uredu predsjednice koja je pokazala veliko razumijevanje i ustupila nam danas svoj, a nekada ured predsjednika Franje Tuđmana, u bolnici Dubrava gdje se Tuđman liječio i umro - zadovoljno nabraja Manjkas.
U TV seriji “Predsjednik” Tuđmana glumi Vinko Kraljević, Tita Boris Svrtan, a Krležu - Nebojša Borojević.
Ekipa serije broji više od 50 ljudi, među kojima su najvažniji redatelj filmskih ilustracija Ivan Mokrović, direktor fotografije Filip Starešinić, autor glazbe Alfi Kabiljo, šminke Marija Bingula te kostima Marija Šarić Ban i Emilija Šušković Jakopac.
Jedna od ekskluziva iz serije razotkrivanje je pozadine i okolnosti Titove poznate izjave iz 1972., “Tuđmanu ne pakovati”.
- Tuđman je prvi put završio u zatvoru 1972. kao član vodstva Matice hrvatske optužen za rušenje komunističkog sustava. Za njega se tada jako založio Miroslav Krleža.
Unatoč Titovu navodnom zauzimanju, osuđen je na dvije godine zatvora, što je smatrao osvetom svojih političkih protivnika. Tako dolazimo do čuvenog razgovora Krleže i Tita i rečenice: ‘Tuđmanu ne pakovati’. Da ta priča, koju svi znamo, nije bila baš takva, u svojoj 99. godini u Puli svjedočio nam je Titov general i obavještajac Ivan Mišković - otkriva Gordan Malić, koji je prije rada na seriji “Predsjednik” na televiziji debitirao kao autor dokumentarne serije “Hrvatski premijeri”.
Politička opsesija
- Serijal se bavi i temom koja je Tuđmanova politička opsesija, a to je odnos Hrvata i Srba u dvije Jugoslavije. Zanimljivo je kako se taj odnos razvija u jednopartijskom sustavu pod Titovom diktaturom.
Sudbina Tuđmanova Instituta za historiju radničkog pokreta jedna je od ključnih za razumijevanje tog doba i Tuđmanova političkog formiranja. U serijalu otkrivamo i kakva je povezanost Tuđmanova pisanja s padom Aleksandra Rankovića, o čemu imamo izvanredna svjedočenja najbližih Titovih suradnika - napominje Malić.
- Stipe Mesić u seriji prvi put govori kako je i on također u tom razdoblju pomagao obitelji Tuđman kod tadašnjeg predsjednika Okružnog suda Milka Gajskog - ubacuje novu zanimljivost iz serije Manjkas.
- Središnja tema serije, mogli bismo reći, traganje je za odgovorom zašto je Tuđman, u vremenu i okolnostima u kojima je živio, postao prvi hrvatski predsjednik, a ne netko drugi. A bilo je dosta ozbiljnih pretendenata, kao što su Savka Dapčević Kučar, Miko Tripalo, Marko Veselica... Tuđmana je od rane mladosti okupirala tema hrvatskih nacionalnih interesa.
Kad je spoznao da se Jugoslavija ne može održati, pripremao se za posttitovsko razdoblje i gradio preduvjete za stvaranje države, ponajprije kroz ideju pomirbe. Bio je spremniji od drugih i iskoristio je trenutak. I što je jednako važno, bio je spreman žrtvovati se za taj cilj.
Njegovi konkurenti nisu razumjeli povijesni trenutak, pa nisu bili niti spremni za njega - smatraju autori.
- Tuđman je prepoznao i ulogu iseljene Hrvatske, pa je još 1966. u Americi i Kanadi uspostavljao kontakte s intelektualcima.
Neki od njih bili su suradnici američke obavještajne službe. Iz tog razdoblja datira i policijski dosje Franje Tuđmana u čijem su posjedu autori. Deset godina poslije Tuđman je ilegalno putovao u Njemačku, Švedsku i Španjolsku - dodaje Gordan Malić.
- Već kad dolazi na tzv. Plešivički sastanak s disidentima u vikendici Ante Ledića 1989., Tuđman ima svoj krug koji prihvaća njegovu ideju stvaranja države na ideji pomirbe.
U njemu je šaroliko društvo: Dalibor Brozović, Petar Šegedin, Vladimir Šeks, Josip Manolić, Josip Boljkovac, Drago Stipac, Neven Jurica, Ivan Bobetko, Perica Jurić, Slavko Goldstein.
Dakle, svi zajedno: poražena strana iz 45., njihovi potomci, žrtve čistki iz 71., pripadnici režima koji su spremni braniti Hrvatsku od velikosrpske politike...
UDBA je kasnije nastojala prikazati da je pomagala Tuđmanu jer su si željeli pisati ljepšu povijest. Ali brojne činjenice pokazuju da je Služba činila sve kako bi onemogućila Tuđmana, najprije da dođe na čelo HDZ-a, a potom da dođe na čelo Hrvatske. Istina je da je Tuđman na ideji pomirbe prihvaćao udbaše, iskorištavao ih u borbi s njihovim kolegama u KOS-u i pomoću njih stvarao hrvatsku državu.
Tako danas imate Josipa Perkovića koji je s jedne strane osuđen za zločin komunizma na 30 godina zatvora, a s druge strane je heroj Domovinskog rata. To je jedna kompleksna sudbina koju treba moći razumjeti. Pritom treba naglasiti da je najveći dio hrvatske Službe gotovo do rata u Sloveniji sjedio na dvije stolice, jer je do kraja kalkulirao s uvođenjem izvanrednog stanja u Hrvatskoj - smatra Manjkas.
- Naravno da se u seriji govori i o kontroverzama Tuđmanova vremena, privatizaciji, cenzuri, politici prema BiH, podjelama u društvu i u HDZ-u, teorijama o dogovorenom ratu i sporazumu Tuđman-Milošević. Vidjet će se i kako sve te teme žive danas - napominje Malić.
No serija se u velikoj mjeri bavi i Tuđmanom privatno. U njoj ima ljubavi, prijateljstava, života u izolaciji, borbe s opakom bolešću, odnosa prema Bogu... Serija “Predsjednik” pokušat će rekonstruirati društveni milje u kojem se Tuđman kretao u Beogradu, pa u Zagrebu od 60-ih godina sve dok nije postao predsjednik.
- U Generalštabu u Beogradu bio je jedna od najobrazovanijih osoba, pa su ga većinom slabo pismeni generali često molili da im napiše izvještaje za Tita i druge rukovodioce. Za zahvalu su mu kupovali nalivpera, kravate... a odabir poklona pokazuje da su na Tuđmana gledali kao na intelektualca, koji je među njima bio pomalo atipičan još iz partizanskih dana.
On je i u partizanima bio šminker, i u najtežim situacijama imao je uglancane čizme - priča o zanimljivim detaljima serije Gordan Malić.
General Šibl i Krleža
- Tuđman je napamet znao ‘Petricu Kerempuha’. Građanske manire stekao je kada ga je otac odveo teti u školu u Zagreb, a on je gospodskoj djeci ubrzo počeo davati instrukcije. Tamo je prvi put vidio kako žive gospoda u gradu - govori Malić koji u tom kontekstu spominje da mu je majka umrla veoma rano.
- U Zagrebu su se Tuđmani družili s obiteljima književnika Krleže, generala Šibla i Rukavine, novinara Kramera... Ankica Tuđman, tvrdi u seriji Neva Šibl, bila je sjajna kuharica, a Krleža je u jednom druženju u polušali rekao da društveni život u Zagrebu nije postojao dok nije došao Tuđman. On je bio taj koji je okupljao građansku intelektualnu elitu toga doba.
Obitelj je svako ljeto vodio u Umag gdje su imali rodbinu - otkrivaju autori privatne detalje iz života obitelji Tuđman koje su obradili, no objašnjavaju kako se serija primarno bavi njegovim karakterom.
- Tijekom cijelog života Tuđman nije bio nadaren za odnose s javnošću i artikuliranje nekog sadržaja. U razdoblju njegove bolesti to je postalo posebno vidljivo, a većina sugovornika naglašava da su promjene njegova raspoloženja, pa i karaktera postale vidljive već u ranoj fazi bolesti, 1996. - govori Gordan Malić.
- Iznenadilo me koliko rano počinje borba za njegova nasljednika, što prije istraživanja nisam spoznao. Više sugovornika otvoreno govori da su već 1996. - kada je CNN objavio da Tuđman ima još šest mjeseci života, a živio je još tri godine - u nekim službama počeli tajni sastanci na koje dolaze najbliži suradnici bolesnog predsjednika i izgovaraju rečenice poput: ‘Šta će nama ovaj mrtvac voditi državu’ - za kraj otkriva još jednu pikanteriju iz serije Miljenko Manjkas.