U subotu je u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog održan osebujan, nesvakidašnji, izuzetan koncert Simfonijskog orkestra mladih iz Caracasa. Ujedno, koncert je posvećen uspomeni na Franka Shipwaya (1935-2014.) koji je često nastupao u dvorani Vatroslava Lisinskog, a od travnja 2000. do listopada 2011. bio je i šef Zagrebačke filharmonije.
El Sistema
Posebnost koncerta koji je pratila prepuna dvorana bio je u glazbeno-obrazovnom programu El Sistema koji je u Venuzeli pokrenuo ekonomist i glazbenik doktor José Antonio Abreu pod sloganom “Socijalna akcija za glazbu”. El Sistema je program društvenog razvoja djece i mladih koji se koristi glazbom kao sredstvom društvene promjene. Intenzivnim druženjem u zajedničkom glazbenom stvaranju djeca stječu samopouzdanje te od rane dobi usvajaju najviše društvene vrijednosti. Dodajmo i podatak da El Sistem djeluje u mnogim zemljama, a odnedavno, zahvaljujući udruzi SO-DO, i u Hrvatskoj.
Simfonijski orkestar mladih iz Caracasa ima članove u dobi od 14 do 22 godine i najvažniji je predstavnik venezuelanske Sisteme kojih u toj zemlji djeluje četiri stotine tisuća! Ravnatelj i dirigent tog orkestra Dietrich Paredes izveo je na koncertni podij dvorane 150 članova pa je doista začudno vidjeti, primjerice, 15 kontrabasa! U sklopu europske turneje dan prije nastupili su u Parizu, a dan nakon Zagreba sviraju u Budimpešti. Očito je da takav sustav rada i obuke pruža mladima objektivno stvaralačku vještinu ukorijenjenu u njihovoj imaginaciji i osobnim asocijacijama.
Pulsirajući ritam
Početkom 20. stoljeća Meksiko je iznjedrio dva velika skladatelja, Carlosa Cháveza i radikalnog Silvestrea Revueltasa, čija se glazba više oslanja na meksičku tradiciju. “Duh Meksika je duboko u meni”, govorio je Revueltas i to objašnjava zašto su njegova djela prožeta kulturom domovine. Dirigent Paredes uvrstio je u program koncerta njegovu simfonijsku pjesmu “Sensemayá” koja je ispunjena drvenim puhačkim instrumentima i udaraljkama uz pulsirajući ritam ogromnog orkestra.
Pozdravljeni ovacijama
Simfonijska pjesma “Mediodía en el Llano”, venezuelaskog glazbenika Antonija Estéveza, skladana je u impresionističkom stilu uz uspješnu kombinaciju nacionalnih elemenata. Nakon urnebesnih ritmova prvih dviju skladbi uslijedila je simfonijska suita “Santa Cruz de Pacairigua” Evencija Castellanosa. Skladba kombinira folklorne melodije i jake ritmove koji opisuje slavlje Tijelova.
U nastavku programa dirigent Dietrich Paredes uvrstio je simfoniju u C-molu 3 op. 78 koja je imenovana kao Simfonija s orguljama Camillea Saint-Saënsa.
Sjajni dirigent Paredes frapantno je vodio ogroman orkestar, ravnao je svako djelo s dubokim osjećajem strasti i prenosio prirodu glazbe mladim ljudima koji su oduševili cijeli auditorij koji ih je pozdravio ovacijama.