Kada su izašle nominacije za ovogodišnju dodjelu nagrada Zlatni globus, najveće iznenađenje bile su dvije nominacije za seriju "Emily u Parizu".
Naime, usprkos lošim kritikama, serija s Lily Collins u glavnoj ulozi, dobila je nominacije za najbolju žensku ulogu u komediji ili mjuziklu te nominaciju u kategoriji najbolje komedije ili mjuzikla, što je izazvalo burne reakcije, posebice stoga što je "Emily" zauzela mjesto koje je prema mnogima pripadalo seriji "I may destroy you" Michaele Coel.
Ipak, dobra gledanost je prevagnula pa je, usprkos valu nezadovoljstva zbog lošeg scenarija (zbog scena koje redovito ostaju u zraku te dijaloga koji ne teku, posebno je narušen ritam serije), površnosti te stereotipnog i nerealističnog prikaza Francuza i Francuske, "Emily u Parizu" dobila drugu sezonu.
Kao što se i moglo očekivati, druga sezona nije donijela ništa novo.
Ni po čemu pamtljiva ili svidljiva protagonistkinja, Amerikanka u Parizu, nastavlja svoje pariško putovanje. I dalje radi u modnoj, agenciji, provodi se u društvu francuskih poznanika te upušta u vrlo nezanimljive ljubavne peripetije.
Niti radnja niti Emilyin lik ne pokazuju nikakav razvoj. Ova izrazito statična i nekreativna priča gledatelju pruža vrlo malo zadovoljstva.
Iako su teme koje obrađuje, poput mode, izlazaka, života u metropolitskom gradu te vječnih ljubavnih zavrzlama, potaknule usporedbe s originalnom serijom "Seks i grad", "Emily u Parizu", koja s uspješnicom dijeli glavnog producenta Darrena Stara, neusporedivo je slabije ostvarenje od HBO-ove serije.
Dok su Carrie, Charlotte, Samantha i Miranda bile prepoznatljivi i elaborirani likovi koje su iskustva ipak mijenjala, likovi iz Netflixove serije su plošni i neupečatljivi, a sama Emily je toliko nedopadljiva (iako relativno dobronamjerna, ova plitka junakinja zapravo je nesmotrena napuhanka koja misli da uvijek u pravu pa redovito prelazi tuđe granice i nameće svoju perspektivu) da se s njome teško poistovjetiti.
Iako pokušava biti duhovita, ovo je frivolna serija bez humora i šarma, a nedostaje joj autentičnosti i stvarnih odnosa među likovima, kojima bi gledatelja uvukla u priču.
Slabe točke "Emily u Parizu" nisu nedostatak dubine i lagane teme jer na drugo ova serija vjerojatno niti ne pretendira. Nema ništa loše u modi, zabavi i ljubavnim avanturama. Problem je to što ova serija nije zabavna, moda ne pruža nikakvu inspiraciju, a Emilyinim ljubavnim odnosima nedostaje kemije i iskre.
Unatoč nesavršenostima "Emily u Parizu" će zasigurno naći svoju publiku, kao što je i dosad nalazila. Možda se tajna uspjeha ove serije skriva u citatu koji se pripisuje voljenoj glumici Audrey Hepburn: "Pariz je uvijek dobra ideja."
Ostaje nam samo vidjeti hoće li ova nedojmljiva serija puna klišeja imati priliku isti recept za uspjeh ponoviti i u trećoj sezoni.