Jedno od središnjih pitanja naivnog pristupa filmu glasi preferirate li sretne ili nesretne završetke. Za prvu skupinu vječnih optimista, filmska je katarza oslobađajući osjećaj pobjede pravde nad nepravdom, ispunjenja zadataka protagonista i njihovo ujedinjenje sa sudbinskim partnerom ili partnericom. Privatni detektiv tada vješto otkriva ubojicu, nasilnici su prepoznati i pravedno kažnjeni, likovi otežani nepravednim jarmom oslobođeni su atlasa na svojim leđima, a junakinje i junaci uspijevaju provesti svoje društveno poželjne projekte. Druga grupa obožavatelja nesretnih završetaka na to će cinično odgovoriti da ne vole nesretne, nego realistične svršetke filmskog narativa. Filmski realisti dugu i vječnu sreću stoga odbacuju u korist nesavršenih života...