Sudeći po završnim prognozama, “Zelena knjiga” ipak neće dobiti Oscara za najbolji film. Šteta, prije desetak godina bilo bi posve drukčije, jer tko bi odolio priči o emocionalnom zbližavanju dvojice muškarca različite rase, klase, svjetonazora i seksualnih sklonosti.
Pritom su u pitanju autentični likovi, jer je jedan od scenarista, Nick Vallelonga, ekranizirao uspomene svoga oca, koji je 50-ih i 60-ih radio kao redar u njujorškom noćnom lokalu, da bi tijekom njegova renoviranja potražio dodatni posao i dobio ga kao vozač otmjenog afroameričkog pijanista, na njegovoj prvoj turneji po američkog Jugu, i to uoči izbijanja najvećih rasnih nemira u tamošnjoj povijesti.
Ceh američkih producenata logično mu je dao primat, jer je film odlično napravljen, a njegov redatelj samozatajno je vodio fabulu, ostavivši dovoljno prostora i za dvojicu glavnih glumaca (oba su dobila nominacije za Oscara), a izvjestan problem je prilično nametljiva politička korektnost cjeline. Ima toga i u glavnom favoritu “Romi”, ali tamo dominiraju redateljske parade Alfonsa Cuaróna, koje su poklonicima tog filma oduzele dah.
Tek da se zna, i Peter Farrelly je virtuozan redatelj, treba li za to bolje potvrde od urnebesne komedije “Glup i gluplji” koju je potpisao s bratom Bobbyjem, međutim, ovdje je procijenio da je bolje da ostane u drugom planu. Bio je u pravu, iako je možda baš zbog toga izgubio Oscara.