Bit će da nema prave formule kako eksploatirati holivudske blockbustere u razdoblju koronavirusa. Warner Bros. se nakon mlakih rezultata za svoj skupi i ambiciozni spektakl "Tenet" (gubitak se procjenjuje na 50 do 100 milijuna dolara), odlučio na drugu strategiju i naredni adut "Wonder Woman 1984" u Americi pustio istovremeno u online i kino distribuciju.
Kino prikazivači su, dakako, bili bijesni, online usluge obično čekaju tri do četiri mjeseca dok ne završi eksploatacija u multipleksima, ali nije bilo druge nego pomiriti se s time. Premijerni vikend čak i nije bio tako loš (16 milijuna i 700 tisuća dolara bruto, pravo bogatstvo u doba pandemije), ali tjedan kasnije pad u prihodima iznosio je 67 posto. Kad sve bude gotovo, "WW84" proći će po kino zaradi i gore od "Teneta", a kolika će biti zarada od online distribucije možda nikada nećemo doznati (za utjehu, to je u Americi bio najgledaniji film na streaming platformama u prošloj godini).
Radar gledatelja
Ni u nas taj film ne blista, dosad je skupio 12 i pol tisuća gledatelja, pad u odnosu na prošli vikend iznosio je 55 posto što je uobičajeno kad su u pitanju blockbusteri, no čini se da će se "Čudesna žena" morati pomučiti da dostigne rezultat "Pokajnika" (The Honest Thief) s Liamom Neesonom (dosad ukupno 22 i pol tisuće gledatelja), niskobudžetnog krimića koji je prošao čak i suviše dobro kod publike, a brojke "Teneta" (56 i pol tisuća gledatelja) čine se upravo astronomskima. Mora da kino posjetitelji imaju poseban radar za filmove koji otežu s distribucijom, "WW84" je recimo bila završena još krajem 2019. i otad je tko zna koliko puta pomicala datum premijere. "Tenet" se od samog početka držao svog termina krajem kolovoza, čak i kad je bilo očito da je to samoubilački pothvat.
Šteta što novi Warner Bros.-ov blockbuster prošao tako slabo, jer to zapravo i ne zaslužuje. Jasno je zašto su mu korisnici filmskog i televizijskog portala www.imdb.com dali tako nisku ocjenu (5,5 od maksimalne desetke), jer u filmu baš i nema previše akcije, prva uzbuđenja uslijedit će tek nakon sat vremena, što je poprilično odugovlačenje za spektakl koji traje dva i pol sata. Ipak, redateljica i koscenaristica Patty Jenkins imala je za to dobre razloge. Uzmimo na primjer početak u kojem se vraćamo u prošlost i u kojem mala Diana pokušava pobijediti u tradicionalnom natjecanju iskusnije ratnice: čini to uz pomoć prijevare pa je zbog toga njezina teta Antiope (Robin Wright) diskvalificira tako da laureat postaje od svih uvažavana Asteria. Isprva nam se čini da je to razvlačenje kako bi film popunio svoju pozamašnu minutažu, no nije baš tako.
Uvod naprosto ima svoju pouku koja se u zadnjoj trećini fino zaokružuje. Akcije ispočetka zapravo i ne može biti previše jer nam moraju objasniti da Diana Prince (naravno, opet je glumi Izraelka Gal Gadot) sada živi u 1984. godini, u razdoblju dok još vlada hladni rat, kako je ona tu završila nakon što se u prvom filmu kalila u 1. svjetskom ratu manje je važno, za Wonder Woman zakoni vremena i prostora ionako ne važe, sada se zaposlila kao arheolog u Smithsonian institutu u Washingtonu, vlada drevnim jezicima kao što su grčki i latinski, no nastoji se ne isticati među svojim kolegama.
Snažna i vješta
Muške udvarače lako odbija, no pogrešku napravi kad se sprijatelji s Barbarom Ann Minervom, novom zaposlenicom u svom odjelu, koja je naizgled nespretna i nesigurna i netko kao Diana može joj samo imponirati. Ključan je i dragocjeni "Kamen snova", koji je stigao u njihove prostorije tko zna odakle, u stanju je ispuniti samo jednu želju, što pak nije bez posljedica.
Diana zna što bi poželjela, da opet vidi pilota Stevea Trevora (Chris Pine), koji ju je u prethodnom filmu proveo kroz ratne užase i umro je kasnije tko zna kada, malo joj smeta što je on sad u drugom tijelu (to je filmski trik, Chris Pine je neprestano na ekranu, a tek tu i tamo, najčešće u ogledalu, pojavi se "stranac"), no po svemu osjeća da je to muškarac kojeg voli. Barbara Ann zna što bi poželjela, htjela bi biti snažna i vješta kao Diana, no to joj se obistini tek kad u Smithsonian navrati opsjenar Max Lord (Pedro Pascal) i pokaže joj što bi mogla postati.
Nastavak "Wonder Woman" je zanimljiv jer se ne doima kao feministički traktat. Diana Prince i dalje je u središtu zbivanja, međutim, time što se okoristila čudesnim moćima "Kamena snova", istodobno je oslabila svoje vlastite. Prvi put ćemo vidjeti kako je ranjavaju, a i u svim dvobojima ne izlazi više tako lako kao pobjednica. Tko je njezin glavni protivnik? Nitko drugi nego žena, Barbara Ann se naime prometnula u super zlikovca po nadimku The Cheetah, neizmjerno je okretna i u stanju je naškoditi Diani Prince. Obrat je zbilja znakovit, u razdoblju jačanja ženskog pokreta žene se obračunavaju jedne s drugima, što je zbilja okretanje povijesti naglavce, ali samo zato da se pokaže da ovdje ne igra po uhodanoj matrici.
Max Lord je posebna priča. Bilo bi previše lako razviti teoriju da je on poput Donalda Trumpa, koji ovih dana ne baš slavno napušta Bijelu kuću, no ima nešto u kretnjama Pedra Pascala koji smatra da svakog može zavesti i pritom ne brine o svojim najbližima. U jednom trenutku on i postane vladar svijeta, moćniji čak i od američkog predsjednika, i neće biti lako uvjeriti ga da je to osobina paranoika i da bi mu bilo najpametnije da se vrati svome sinu koga je potpuno zanemario. No Diana je u međuvremenu sredila svoj emocionalni život i možda će shvatiti da ponovni susretom sa Steveom nije bio više od ugodne ali lažne utvare.
Impresivna dosjetka
Poput svake bajke, i ova završava krasnom poukom, da ne smijete vjerovati u ispunjavanje želja, no hoće li se itko nje pridržavati, to je druga stvar: za svaki slučaj, Patty Jenkins je već najavila i treću "Wonder Woman" koja vjerojatno neće previše odstupiti od poetike "dvojke". Za kraj nam je ponudila zbilja impresivnu dosjetku, na gradskim ulicama (ne znamo je li u pitanju Washington ili New York) zapažamo sredovječnu ženu otmjena držanja, to je legendarna ratnica Asteria kojoj je Diana kao djevojčica pokušala ukrasti pobjedu i kasnije čuvala njezin oklop kao dragocjeni artefakt, ona sad živi inkognito među običnim ljudima, a glumi je Lynda Carter, nju i danas pamte kao Wonder Woman iz istoimene televizijske serije iz druge polovice sedamdesetih, koja je nadahnula mnoge protagonistice tada već vrlo snažnog feminističkog pokreta.
Priča je tako uokvirena na najspretniji mogući način: malo je blockbustera koji se tako poigravaju s prošlošću i sadašnjošću, a da se to ne doima kao dociranje.