Timo Vuorensola večeras će pozdraviti zagrebačku publiku na hrvatskoj premijeri filma Iron Sky, koji je postao pravi svjetski fenomen, baš kako je i poželio za ovog intervjua, dan nakon svjetske premijere u Berlinu.
Impresivne brojke
“Ovaj film je dijete naše ljubavi prema stripu, žanrovskoj kinematografiji i znanstvenoj fantastici, radili smo ga i za geekove, i za fanove, i za sve one koji vole lude stvari”, kaže plavokosi Finac. Željezno nebo, i pored ne baš sjajnih kritika, privlači mase fanova u kina. Za jedan finski film (u koprodukciji s Njemačkom i Australijom) brojke su uistinu impresivne: film je stajao 7,5 milijuna eura, prodan je u više od 70 zemalja svijeta, a samo tijekom uskrsnih blagdana utržio je tri milijuna američkih dolara!
Donacije fanova
Ono što ovaj film i uspjeh čitavog tima čini još impresivnijim je činjenica da su fanovi novčanim uplatama i donacijama preko interneta osigurali milijun eura za produkciju, a među njima su Zagrepčani navodno u samom vrhu.
Trošili ste novac producenata, ali novac koji su vam poklonili fanovi diljem svijeta. Jeste li zbog toga osjećali dodatni pritisak?
Pritisak je uvijek tu, ne želite nikoga razočarati, a ponajmanje svoju publiku, ali isto tako ne želim razočarati niti sebe, već mi je to dovoljan pritisak! Želim reći: i da mi novac padne s neba, trudio bih se napraviti najbolji mogući film, mislim da je to posve normalan pristup projektu i da je to i glavni razlog zašto su nam fanovi vjerovali.
Odakle vam uopće tako suluda ideja za film?
Ideja se rodila u sauni, gdje mi Finci provodimo dosta vremena. Zezali smo se s idejom da napravimo film o nacistima na Mjesecu, ali smo bili uvjereni da je netko već snimio takav film. Iznenadili smo se što ipak nije.
Granica dobrog ukusa
I onda vas još pozovu da film o nacistima koji s Mjeseca kreću u okupaciju Zemlje i stvaranje četvrtog Reicha premijerno predstavite ni manje ni više nego u Berlinu!
Upravo tako! Ali zanimljivo je da su nakon premijere uvrijeđeni bili Amerikanci. Ali, to me ne iznenađuje, oni uvijek objašnjavaju kako se ne smije reći i napraviti ovo ili ono. U Njemačkoj je, pak, film izvrsno primljen. Doduše, trebalo nam je neko vrijeme da uvjerimo njemačke koproducente da smo mi dobri momci i da film neće prijeći granicu dobrog ukusa.
Ipak, u osnovi Republikance predstavljate kao zlo i ekvivalent nacistima na neki način…
Ha-ha-ha! Nadam se da je poruka filma ipak malo kompleksnija i da govori o krizi u kojoj se čitav svijet našao, a koja je temelj za pojavu ekstremno desnih pokreta.