Nije taj film iznikao niotkuda. Kad je premijerno prikazana lani u Veneciji i osvojila Zlatnog lava, "Zemlja nomada" selila se s festivala na festival i svagdje ubrala poneko priznanje. Sada je nominirana za četiri Zlatna globusa, po svoj prilici trebala bi dobiti priznanje za najbolju dramu, najbolju režiju (Chloé Zhao) i najbolju glavnu glumicu (Frances McDormand), a zatim slijede Oscari gdje bi pohod trebao biti podjednako uspješan. U čemu je tajna filma, u tome što je dobro napravljen? Djelomično u tome, ali djelomično i stoga što afirmira drugačiju kulturu življenja.
Prvi put smo nešto takvo vidjeli u "Kapetanu Fantastičnom" Matta Rossa iz 2016., u kojem je Viggo Mortensen vozikao svoju brojnu obitelj malim autobusom i klonio se svega što bi ih moglo sputavati. Socijalne službe nastojale su strpati njegovu djecu u škole, čemu se on žestoko protivio, u nekoliko pokusnih primjera s rodbinom njegove pokojne supruge pokazalo se da su mu djeca puno obrazovanija od one koja se redovno školuju, no kako to često biva, njima je nomadski život bio zanimljiv, voljeli su oca i sve vještine za preživljavanje u divljini kojima ih je poučavao, ali su donekle zavidjeli i vršnjacima pred kojima je bila izvjesna budućnost: oni sami nisu imali pojma ni kako ni gdje će završiti.
Dvije godine kasnije stigao je film "Bez traga" (Leave No Trace), režirala ga je Debra Granik poznata po trileru "Zimska kost" u kojem se Jennifer Lawrence prometnula u zvijezdu, snimljen je po romanu "Moje napuštanje" Petera Rocka, a u njemu su Ben Foster i Thomasin McKenzie igrali oca i kćer, odlučnih da nemaju nikakva kontakta s civilizacijom. Za njega je shvatljivo zašto, on je irački ratni veteran koji boluje od PTSP-a, no ona je tinejdžerica spremna upijati sva znanja koja joj se ponude.
Stoga kad privremeno završe u naselju u kojem ljudi žive u RV-ima (rekreacijskim vozilima), opremljenima za normalno stanovanje, ali i mogućnošću da se sele s mjesta na mjesto, cura je očarana, a ponajprije njihovom specifičnom kulturom: tu ima i glazbenih večeri, možete čitati što vam se prohtije, istraživati okolinu i tko zna što sve još ne. Ocu je to samo usputna stanica, jedva čeka da pobjegne duboko u šumu, no njegova kći napokon je našla sredinu u kojoj bi rado živjela.
Već u to doba (2017.) Jessica Bruder (inače se bavi subkulturama svih vrsta i objavljuje u najprestižnijim časopisima) napisala je non-fiction knjigu "Zemlja nomada: Preživjeti Ameriku u 21. stoljeću", koja je istraživala svijet RV-a, zapravo fenomen starijih Amerikanaca spremnih da provedu ostatak života u takvim vozilima, ne samo u potrazi za poslom nego i rekreacijom. Putovali bi u grupama, tako je bilo sigurnije, lakše je bilo naći parking, a ako bi došlo do neželjenog zastoja zbog kvara ili nečeg sličnog, među njima bi se uvijek našao netko tko je mogao pomoći.
Knjiga je uvrštena u važnu literaturu po izboru New York Timesa, dobila je još nekoliko priznanja, a pročitala ju je, između ostalih, i dvostruka oskarovka Frances McDormand ("Fargo", "Tri plakata izvan grada") i ostala fascinirana. U dogovoru s producentom Peterom Spearsom (bio je u timu koji je realizirao nagrađivani film Luce Guadagnina "Zovi me svojim imenom" - ili "Skrivena ljubav", kako je u nas preimenovan), otkupila je filmska prava, no sad je trebalo napisati priču, jer su u Bruderičinoj knjizi imali samo temu. Iste godine glumica je na poznatom festivalu u Torontu vidjela film "Jahač" Chloé Zhao, američko-kineske redateljice koja se odlično snalazila u naturalističkim scenama i jednako dobro radila s neprofesionalnim glumcima: činila se pravom osobom koja bi mogla napisati scenarij i režirati "Zemlju nomada", a u razgovoru koji je uslijedio u proljeće 2018. ona je prihvatila posao.
Snimali su četiri mjeseca u jesen te godine, u glumačkoj ekipi je bilo puno vlasnika RV-a, ali i profesionalnih glumaca, ponajprije sama McDormandica i poznati karakterni glumac David Strathairn (glumio Edgara R. Murrowa u filmu Georgea Clooneyja "Laku noć i sretno"). Nitko od potonjih nije stanovao u RV-ima, međutim, imali su tu prednost da su na licu mjesta raspolagali velikim brojem stručnih savjetnika.
U fiktivnoj priči glavna junakinja je Fern (McDormand), njoj je upravo umro suprug, a i izgubila je posao u građevinskoj kompaniji u kojoj je radila (u mikrogradiću Empire u Nevadi), pa se morala odlučiti za novi životni smjer. Prodala je sve što je mogla i kupila manji RV (prosječna cijena polovnog RV-a kreće se između 10 i 80 tisuća dolara) dostatan za jednu osobu te se zaposlila na nekoliko mjeseci u Amazonu u tom kraju, tek da izdrži zimu (ta kompanija inače je sklona zapošljavanju "nomada", jer im odgovara to što rade na određeno vrijeme).
Prijateljica s posla pozove je na zimsko okupljanje vlasnika RV-a u Arizoni, Fern to baš i ne odgovara, ali kako postaje sve hladnije a ona u okolici ne nalazi drugi angažman, naposljetku pristaje. Srećom, jer tamo stječe prva ozbiljna znanja o tome kako preživjeti u pokretnoj kućici. Ne samo da je izgrde zbog toga što nema rezervni kotač nego i zato što ga ne zna namjestiti. Nomadski život nije baš jednostavan, međutim, sve se da naučiti. Ona, recimo, problem održavanja higijene i pranja rublja rješava u kupaonicama velikih tržnih centara, gdje ima i strojeva za pranje rublja, ali katkad će pomoć ponuditi susjedi koji imaju fantastično opremljene RV-e.
Kad ona i njezine znanice uđu u jedno takvo vozilo i nađu se za volanom, imaju dojam da su ušle u svemirski brod kojim bi se u trenu mogle prebaciti do Havaja. S druge strane, Fern se tako navikla na svoj RV da joj je svagdje drugdje neudobno. Kad ode do sestre kako bi posudila novac za popravak svog RV-a (popravci su nešto na što se u tom svijetu morate naviknuti), ova joj odvoji lijepu sobu s udobnim krevetom, međutim Fern se u njemu nije navikla spavati: nedostaje joj skvrčeni položaj na koji je navikla u svom vozilu. Isti je slučaj s Davidom (Strathairn) kojeg je upoznala na toj sceni i s kojim bi se, očito, lako mogla zbližiti.
Ona međutim oklijeva, dovoljno joj je što povremeno rade zajedno, a jedan brak joj je bio i previše. Kad po Davida dođe sin i obavijesti ga da mu se upravo rodilo dijete, pozove ga da dođe živjeti s njim, no David se isprva nećka pa naposljetku popusti. Pozove i Fern da ga posjeti, što ona napravi, ali opet joj smetaju suviše mekani kreveti, a i nemogućnost kretanja. Naime, RV-i su samo neko vrijeme parkirani na istom mjestu; kad dođe trenutak, kolona vozila kreće prema drugom odredištu i tako unedogled.
"Zemlja nomada" prikazuje tek djelić čitave te kulture, jer bi zahvaćanje cjeline bilo nemoguće. Uostalom, dostatan vam je podatak da u takvim vozilima danas živi oko milijun Amerikanaca. Neki to rade iz nužde, prosječna stanarina je posljednjih godina porasla sa 895 na 1695 dolara, što su mnogima nedostižni izdaci. Silicijska dolina jedna je od najbogatijih regija u Americi, tamo je Sveučilište Stanford, a na cesti u Palo Altu, gdje se nalaze neke od najprestižnijih high-tech kompanija, RV-i su parkirani jedan do drugoga.
Zašto im ta pozicija odgovara? Zato što je u blizini bolnica, koja će "nomadima" kad-tad zatrebati, uostalom neki tamo čekaju i po godinu dana ako su na popisu za transplantaciju jetre, a kad je policija uvela pravilo da na istom mjestu smiju provesti samo 72 sata, naprosto se preparkiraju i čekaju da im i taj termin istekne. Higijenu obavljaju u obližnjem McDonald'su, a kako se tamo i hrane, uprava nema ništa protiv takvih gostiju. Što im smeta? Gusti promet, zbog kojeg ne mogu gledati omiljene serije kakva je "Opća bolnica" na svojim mobitelima i tabletima.
Istočni Palo Alto nema tako probrano stanovništvo i manje je siguran (tamo su svojedobno snimane "Opasne misli" s Michelle Pfeiffer), ali to je i dalje za "nomade" jedan od najpopularnijih parkinga. Kalifornijski El Camino Real ("kraljevska cesta") im jako odgovara, jer je to siguran kraj, ima puno policije, bolnica im je u blizini, i to su ključni kriteriji za izbor parkinga. Neki žive u RV-ima iz nužde, a neki zato što im se to sviđa. Heather (koja novinarima nije htjela otkriti prezime) živi od jedanaeste godine po RV-ima, sad ima bolji standard nego kad je bila tinejdžerica i dosta je zadovoljna.
Kad vidite na fotografiji Roberta i Jessicu Meinhofer, imate dojam da je to bračni par iz više srednje klase, no oni već više od pet godina žive u svom RV-u, taj lijepo izgleda, imaju dvoje djece i često mijenjaju boravišta. Chip i Penny (prezimena također nepoznata) također su u RV-u iz komocije, zaključili su da ne žele raditi kao robovi od devet do pet, sloboda - prvenstveno kretanja - iznimno im je dragocjena, a u pet-šest godina proputovali su kroz 25 američkih država, od juga do sjevera.
Posjedovati nešto - toga su se davno odvikli. Puno novaca odlazi na popravke, no za to se mora odvojiti posebni fond, kako se iznenada ne bi našli na nekoj ledini, bez mogućnosti da se odatle izvuku. Amazon ima poseban program za "nomade", zove ih "camperforce", a vrlo im je sklon, kao i Wall-Mart, budući da ima šaroliku ponudu koja takvoj vrsti mušterija itekako treba.
Da bi se stalno živjelo na taj način, potrebna je ozbiljna logistika, a nju mogu naći na "prijateljskim" web-portalima koji objašnjavaju kako se otklanjaju najčešći kvarovi i gdje naći najjeftinije automobilske servise. Elkhart County u Indiani smatra se metropolom RV populacije, tamo ima jako puno "sijedih nomada", kako zovu umirovljenike, što ne čudi jer je Amerika jedna od najokrutnijih zemalja kad su žitelji starije dobi u pitanju, odmah iza Čilea i Meksika.
Ima puno i mlađih, njima je najlakše, uvijek se mogu zaposliti kao vozači kamiona (traži ih se u prosjeku oko 80 tisuća), ali kako je to iscrpljujuće zanimanje, mogu ga obavljati samo nekoliko mjeseci, i zatim sa zaradom natrag u svoj RV. Ako niste rastrošni, za život vam mjesečno ne treba više od 500 dolara, što je fantastično jeftino, čak i ako se usporedi s hrvatskim uvjetima. Šteta što nemamo tako dobre ceste ni velika parkirališta za "kampere" kao i Amerika, inače bi život u RV-ima i u nas postao svakodnevna pojava.