Danas svakako ne bi trebali propustiti dokumentarac “Okrug Hale, jutros večeras”, nominiran je za Oscara, u vrijeme projekcije (21 sat u Kaptol centru), već će se znati je li nagrađen, iako kao ozbiljniji pretendenti slove “RBG” o visokoj funkcionarki američkog Vrhovnog suda Ruth Bader Ginsburg, i “Free Solo”, o penjaču Alexu Honnoldu, koji je već dobio nagradu Britanske akademije za film i televiziju za najbolji dokumentarac.
O “Okrugu Hale” već je u subotu pisao moj kolega Jurica Pavičić pa da se ne bismo ponavljali, pogledajmo što još vrijedi izdvojiti iz programa za ponedjeljak.
Ponajprije, “Putinove svjedoke” koje preporučuje ne samo tema, nego i ime njihova redatelja Vitalija Manskog (film nije bez razloga uvršten u prateći program “Majstori Doxa”). Mansky je Ukrajinac, ali je studirao u Moskvi i tamo se počeo smatrati Rusom (zato ga često potpisuju kao Manskij), ali se za vrijeme rata vratio u Ukrajinu.
Građa za film “Putinovi svjedoci” nastala je davne 1999. i 2000., no film je završen lani i pobijedio na festivalu u Karlovym Varyma. Na prijelazu milenija Mansky je kao šef dokumentarnog programa uletio u izborni štab Vladimira Putina, nije ni slutio da će tamo završiti, ali je prije toga snimao tadašnjeg predsjednika Borisa Jeljcina, koji je 31. prosinca 1999. obznanio sunarodnjacima da se zahvaljuje na dužnosti i da će ga privremeno zamijeniti Putin.
Nitko baš nije bio oduševljen što će Rusku Federaciju voditi bivši KGB-ovac, no tražila se čvrsta ruka, pogotovo nakon rata sa Čečenijom i eksplozija koje su u rujnu te godine odjeknule u neboderima u Moskvi, Volgodonsku i Bujnaksku: okrivljeni su Čečeni, no sumnjalo se da su eksploziv podmetnuli Putinovi bliski suradnici, on je ionako najviše profitirao od panike koja je nastala, jer se nametnuo kao spasitelj Ruske Federacije.
Tijekom kampanje, koja je bila vrlo neobična jer je Putin izbjegavao TV spotove i javna sučeljavanja, Mansky mu je bio vrlo blizu, imao je malu videokameru od koje se nije razdvajao, i postavljao pitanja koje se drugi ne bi usudili. Ipak, priznaje, Putin iz tog vremena bio je posve drukčija ličnost nego ovaj današnji autokrat.
Njegova je kamera snimala svašta, od Jeljcinove netrpeljivosti prema ocu perestrojke Mihailu Gorbačovu, do prosvjeda u Petrogradu starijih građana koji su tražili da se grad opet zove Lenjingrad, a Marijanski teatar Teatar Kirov, no najzanimljiviji je kadar panorama po Putinovim suradnicima koju su mu omogućili prvu izbornu pobjedu: osim Dmitrija Medvjedeva, koji je i danas aktualni premijer Ruske Federacije, svi drugi prešli su u opoziciju, umrli su ili smrtno stradali. “Putinovi svjedoci” snimljeni su kao latvijsko-švicarsko-češka koprodukcija, jer danas Mansky ne smije više ni blizu Putinu.
Iznimno je zanimljiva i britansko-nizozemsko-češka koprodukcija “Bruce Lee i Odmetnik”, snimljena u tunelima Bukurešta, koje je sagradio još Nicolae Ceauşescu kako bi njima prolazile cijevi za klimatizaciju. S padom komunizma zatvarala su se i sirotišta pa su djeca bez roditelja završila na ulici, gdje im je neformalni vođa postao tip po nadimku Bruce Lee, često ukrašen srebrnom bojom, onom istom koju neprestano udišu njegovi štićenici, jer to je najjeftinija droga što im je na raspolaganju.
On se malo brine za njih, malo ih iskorištava, svi žive u tim tunelima, a preko ljeta se Bruce Lee pobrinuo za sklonište iznad zemlje. Film je punih šest godina snimao nizozemski fotograf Joost Vandebrug, najprije je privukao pozornost snimkama iz tog miljea, da bi zatim napravio cjelovečernji prvijenac koji mu je producirala poznata glumica Noomi Rapace. Koloristički živopisan, film je začudna socijalna bilješka iz zemlje u tranziciji, neka vrsta modernog “Olivera Twista”.