Filmski festival u Herceg Novom, 33. redom, prikazao je od 1. do 7. kolovoza čak četiri crnogorska cjelovečernja filma. Zvuči nevjerojatno, ali današnje vrijeme koprodukcija omogućilo je eto i posve malim kulturama (još sićušnijima od naše) da se uključe u velike projekte.
Cijeli program, koji je u službenoj konkurenciji prikazao 13 filmova, mogao bi se podvesti pod zajednički nazivnik: propast patrijarhata na Balkanu. Prikazani su dakle crnogorski, srpski, bugarski, grčki, hrvatski, turski, makedonski, rumunjski, a zapravo, recimo tako, dobrano koprodukcijski izmiješani filmovi.
Petrunija pobijedila
Grand prix, iliti Veliku zlatnu mimozu, peteročlani žiri, na čelu s Vinkom Brešanom, dodijelio je makedonskom filmu “Bog postoji, ime mu je Petrunija” redateljice Teone Strugar Mitevske. Posrijedi jest pseudorealističan film o nezaposlenoj mladoj profesorici čiji snažan karakter pobjeđuje mušku rulju koja joj prijeti jer je u vjerskom obredu maznula križ za kojim plivaju isključivo mladići.
Zlatnu mimozu za režiju osvojio je Ivan Salatić za crnogorski film “Ti imaš noć”, opet jedan mračan prikaz propasti - brodogradilišta i radnika, koje jedino na površinu vuku - žene.
Nagradu za najbolju žensku ulogu osvojila je Nataša Ninković za ulogu Vide, žene u krizi srednjih godina, u srpskom filmu “Ajvar” redateljice Ane Marije Rossi. I ovdje je dakle žena protagonistica, a suprug od kojega se rastaje, Bane, kojega odmjereno, uvjerljivo igra Sergej Trifunović, zapravo je njezina slabija polovica, kukavan koliko i neloš. Nagradu za mušku ulogu osvojio je turski glumac Alican Yücesoy, opet jedan “oslabljeni” muškarac, u filmu “Prelijepa ravnodušnost”. Za najbolji scenarij nagrađen je Marius Olteanu za film “Monstrumi”.
Glavni festivalski program daje se na Kanli kuli, turskoj tvrđavi u Herceg Novom, velikom kinu na otvorenom. Kao i svaki festival, i ovaj čini publika, a projekcije je pratilo uvijek najmanje tisuću gledatelja. Ulaznice stoje tri eura, što zbilja nije mnogo.
“Ajvar” jest bolje režiran film od “Petrunije”, no vjerojatno je u žirija pretegnula ambicioznost i drskost same priče.
Još mi se svidio crnogorski film “Grudi”, nastao na temelju tv-serije, redateljice Marije Perović, gdje se skupina prijateljica bori za život jedne od njih, oboljele od karcinoma dojke. I ovdje su žene te koje ne dominiraju jedino kao protagonistice negoli i kao redateljice, scenaristice, producentice.
Štoviše, proteklih su dana Kanli kulom defilirale uglavnom žene, koje su producirale, napisale i/ili režirale većinu filmova.
Sam samcat
Kao hrvatski predstavnik prikazan je film Bobe Jelčića “Sam samcat”.
Festival jest odlično organiziran, svi su gosti smješteni u golemom kompleksu Hotela Igalo, gdje nema žurbe, nema često niti interneta, ali ima dobre volje, ljubaznih domaćina, a relativno malen broj ljudi, kojima se nikamo ne žuri - većinom ostaju više dana - stvara i više negoli dobro raspoloženje.