Unatoč toplotnom udaru i odbijanju najvećeg prikazivača CineStar da ga stavi na program, film “Larin izbor: Izgubljeni princ” skupio je tijekom vikenda 11 tisuća i 105 gledatelja, što je rezultat o kojem su dva najgledanija hrvatska filma u posljednjih 15 godina, “Što je muškarac bez brkova” i “Koko i duhovi”, mogla samo sanjati.
Zamislite da je bilo drukčije, da su vremenski uvjeti bili manje nepodnošljivi i da je CineStar - koji drži 80 posto hrvatskog kino tržišta - ipak igrao “Izgubljenog princa”, film bi imao bar dvostruko više gledatelja i upustio se u borbu s hollwoodskim blockbusterima za najbolje otvaranje godine. Ovako je samo završio na prvom mjestu domaće vikend top liste.
Na vrijeme se ne može utjecati, no zašto zapravo CineStar nije htio “Izgubljenog princa”, kada bi na njemu sjajno zaradio? Na profilu tog poduzeća na Facebooku možete pročitati objašnjenje da nisu htjeli film koji će se navodno već u rujnu emitirati na televiziji, a praksa CineStara nije prikazivati u kinima nešto u čemu već sutra možete uživati besplatno.
Kuloarsko objašnjenje
Zanimljivo, to je komentar kinomagnata koji je ovih tjedana nemilice naplaćivao kino ulaznice za prijenose nogometnih utakmica što ste ih istodobno imali prilike zabadava gledati kod kuće ili u kafićima. Pritom, ukoliko “Izgubljeni princ” uistinu stigne u rujnu na male ekrane, to su bar dva i pol do tri mjeseca za eksploataciju tog naslova u kinima: svatko tko zna nešto malo o domaćem kino tržištu potvrdit će vam da je to i više nego dovoljno vremena da se iz znatiželjnog hrvatskog gledatelja iscijedi i posljednji novčić.
Puno je uvjerljivije kuloarsko objašnjenje da CineStar nije u dobrim odnosima s Novom TV, jer toj televiziji - za razliku od HRT-a i RTL-a - nije uspio uvaliti nijedan svoj “filmski paket” pod uobičajeno lihvarskim uvjetima. Nećete od nas kupovati filmove? E, pa mi nećemo igrati vaš film!
Važnije je, međutim, nešto drugo.
Bez obzira na to što je “Izgubljeni princ” unikatan primjer hrvatskog komercijalnog filma (jedini sličan takav pothvat bila je “Posljednja volja” s Goranom Višnjićem) i od Hrvatskog audiovizualnog centra nije tražio niti kune za produkciju, ipak je to hrvatski proizvod koji bi trebao uživati određenu zaštitu, a ta je - kada je riječ o našem filmu - upravo mizerna. Otkako ga vodi Hrvoje Hribar, HAVC je napravio štošta korisnoga za hrvatski film (ne navodim to zato što sam u jednoj od njegovih komisija), no kada je u pitanju odnos prema prikazivačima i distributerima, naši su filmovi u neusporedivo inferiornijem položaju od onih u Srbiji i Sloveniji.
Strašnih šezdeset posto
Ovdje vam prikazivač nemilosrdno uzme šezdeset posto od bruto prihoda, dok u Srbiji samo pedeset posto. Tako je donedavno bilo i u Sloveniji, no otkako je njihov filmski centar zbog uplitanja politike u kinematografiju izgubio utjecaj, jedan od dva najveća prikazivača, ljubljanski Kolosej, poveo se za CineStarovim primjerom, dok je celjski Planet Tuš ostao na staroj raspodjeli pola-pola.
Ukoliko vam je pak CineStar i distributer (posjeduje dva poduzeća koja se bave tim poslom, Blitz i Duplicato) od onih četrdeset posto što vam je ostalo uzet će vam još točno polovicu.
Nimalo slučajno što hrvatski filmovi s izgledom na uspjeh u kinima u posljednje vrijeme za distributera biraju Continental film, koji za svoje usluge uzima samo 15 posto. Tako je i kod susjeda, s time što ekstremno komercijalni srpski filmovi (koji u kina privuku između 300 i 500 tisuća gledatelja) katkad ne daju distributeru više od pet posto.
I od Slovenaca se može štošta pokupiti, na primjer, slijediti njihov primjer i pri HAVC-u osnovati potporu za plasman hrvatskog filma s izrazitim komercijalnim ambicijama: zahvaljujući potonjoj, slovenski omladinski film “Gremo mi po svoje” ostvario je fascinantan rezultat od preko 200 tisuća gledatelja u zemlji koja ima dvostruko manje stanovnika nego Hrvatska.
Žalosni repertoar
CineStar radi što hoće, jer je najveći prikazivač i jer mu se nitko ne suprotstavlja. Skrojio nam je repertoar poprilično žalosnog profila, kojim dominiraju filmovi u njegovoj distribuciji. Zato, međutim, dobiva stotine tisuća eura od europskih filmskih fondova, jer tobože podupire europski film.
Ponekad uzme u distribuciju zbilja nešto kvalitetno, no ako se pitate što u našim kinima traži otužna francuska komedija “Državna policija”, znajte da je to stoga što treba opljačkati naivne europske fondove.
Oštrija pravila igre
Zašto ne prikazuje i odličnu “Sramotu” s Michaelom Fassbenderom ili “Albert Nobbs” za koji je Glenn Close bila nominirana za Oscara? Zato što bi time profitirali i njihovi distributeri, koji također žele baciti vjedro u europski financijski bunar bez dna.
Uvede li HAVC oštrija pravila igre na taj teren samovolje, slučaj filma “Larin izbor: Izgubljeni princ“ za to mu je odličan povod. Eto, netko se napokon dosjetio načina kako da primami publiku u kina na domaći film i CineStar mu je odmah podmetnuo nogu. Na HAVC-u je da smisli sankcije kako mu to više nikad ne bi palo na pamet.