Publika 25. Sarajevo Film Festivala (SFF) u subotu je u okviru natjecateljskog programa za najbolji igrani film imala priliku vidjeti izvrsni gruzijski film "A onda smo plesali" redatelja Levana Akina koji je još jednom dokazao vitalnost kinematografije šire regije.
Ovaj film svjetsku je premijeru imao na festivalu u Cannesu gdje je kao i u Sarajevu naišao na izvrstan prijem publike, a tematizira uvijek intrigantnu priču odnosa patrijarhalnih zajednica prema osobama LGBT orijentacije, u ovom slučaju u Gruziji.
Izvanredna estetika dominira filmom u kojemu je radnja smještena u Gruzijski državni plesni ansambl u kojemu se isprepliću sudbine dvojice talentiranih plesača koji su konkurencija jedan drugome ali i među kojima se rađa emotivna veza koja je fatalna u gruzijskom okruženju.
Brutalne reakcije konzervativne sredine
Redatelj Akin pojasnio je na konferenciji za novinstvo kako je poticaj za nastanak filma bila činjenica da je prvi pokušaj organiziranja povorke ponosa u Gruziji 2013. godine naišao na brutalne reakcije konzervativne sredine uključujući tu hajku Pravoslavne crkve.
- Na Zapadu nam se čini kako je borba za prava LGBT osoba dovršena no to nikako nije slučaj i tu bitku i dalje valja voditi u brojnim sredinama -kazao je Akin koji živi u Švedskoj a istaknuo je kako su ovo problemi ne samo za Gruziju nago i za brojne druge države Europe.
Gruzija jest djelomice financirala film no projekt ne bi bio realiziran bez financijske potpore iz Švedske.
U naslovnim ulogama u ovom filmu pojavili su se mladi Levan Gelbakhiani koji i nije glumac nego plesač te Bachi Valishvili, glumac kojemu je savladavanje plesa radi uloge u ovom filmu bilo posebni izazov.
Gelbakhiani je kazao kako mu je zapravo bilo vrlo teško prihvatiti ulogu jer je znao da on time ne izlaže samo sebe pritisku javnosti u Gruziji nego i svoju obitelj i prijatelje.
- Prihvatio sam ulogu jer sam odlučio biti dijelom društvenih promjena - kazao je Gelbakhiani.
Film još nije prikazan u Gruziji, a život na platnu će nastaviti u inozemstvu i na festivalima dok su autori odlučili kako će termin prikazivanja "na domaćem terenu" držati u tajnosti kako bi spriječili moguće probleme i opstrukcije.
Razočaravarajuće filmsko ostvarenje domaćina
- A onda smo plesali" neusporedivo je bolji film od bosanskohercegovačkog ostvarenja "Sin" redateljice Ines Tanović kojim je u petak otvoren 25. SFF.
To je ostvarenje uz iznimku izvrsne glume Emira Hadžihafizbegovića i Jasne Ornele Bery koji su u njemu imali sporedne uloge razočaravajuće kako režijom tako i scenarijem, nedorečenim odnosima i dijalozima koji tek otvaraju brojna pitanja a ni na jedno ne nude suvisle odgovore.
Dojam je kako je "Sinu" pripala uloga otvaranja SFF-a samo stoga što je riječ o domaćem ostvarenju.
Za nagradu "Srce Sarajeva" u kategoriji igranog filma natječe se ukupno devet ostvarenja od čega su čak po dva iz Rumunjske i Bugarske a uz bosanskohercegovačku i gruzijsku zastupljene su i kinematografije Albanije i Turske.
A uoči subotnjeg natjecateljskog programa, u petak je upriličeno svečano otvorenje. Na crvenom tepihu, koji ovog puta nije klasični crveni tepih već je, u skladu s estetikom Bosne i Hercegovine, prozvan "bosanskim ćilimom", prošetale su brojne domaće i strane zvijezde.
Crvenim ćilimom prodefilirale su brojne dame iz javnog života regije koje su svojim izdanjima sve ostavile bez daha i tako potvrdile da je sarajevski crveni tepih najglamurozniji. Svoja raskošna izdanja pokazale su i Hrvatice Judita Franković, Jelena Veljača, Ivana Roščić, Daria Lorenci Flatz i Lejla Filipović, Jadranka Đokić, Lana Barić te Iva Mihalić.
Osim sjajnih filmova i uzbudljivih društvenih događanja, u narednim danima festivala na "ćilimu" nas sigurno očekuje još zanimljivih kreacija.
FOTOGALERIJA: Otvorenje Sarajevo film festivala