ZAGREB - Da je netko u ovo doba prošle godine rekao kako će u Puli 2011. biti čak deset novih domaćih dugometražnih igranih filmova, oni koji prate hrvatske filmske prilike mislili bi da je taj sišao s uma. Naime, u ovo doba lani činilo se da će Pula 2011. biti najsiromašnija u poslijeratnoj eri.
Ekonomska kriza bila je na vrhuncu, HAVC je novac dijelio štedljivo, javna TV zatvorila je špinu, a strane koproducente ubila je recesija.
Projekti koji su zapeli jer nisu zaokružili budžet u tom su se trenutku samo gomilali, pa se činilo da će na Puli biti četiri ili najviše pet domaćih naslova. Njih će, međutim, na Puli 2011. - koja počinje 16. srpnja - biti čak dvostruko više - deset. Za tu berićetnu brojku zaslužni su hrvatski neovisni producenti koji su neposredno prije festivala uspjeli završiti čak pet filmova koji nisu financirani preko redovnog natječaja HAVC-a.
Duh promjene
Pula 2011, doduše, neće biti prva koja ima deset domaćih naslova (tako je bilo i 2004.), no ovogodišnja Pula bit će prva po nečem drugom: prvi put otkad se u Hrvatskoj snimaju igrani filmovi, broj nezavisno proizvedenih naslova - koji nisu dobili javni novac ili su limitirano financiranje dobili tek kad su dovršeni - jednak je broju filmova koji su nastali kroz regularni natječaj.
Mnogo je godina hrvatska kinematografija bila kinematografija u kojoj su producenti govorili da su “dobili film”, a njihov se posao svodio na to da potroše novac Ministarstva kulture i usput uzmu malo sebi. Stvari se po tom pitanju, čini se, mijenjaju, a te nove okolnosti možemo zahvaliti demokratizaciji filmskog medija, jednostavnijoj i dostupnijoj tehnici te pojavi nove generacije producenata i režisera kojima je stari sustav prespor i odveć trom.
Anakorni pravilnik
Puli je dugo trebalo da prihvati te mentalitetne promjene, a jedan od kočničara koji su priječili da se one “prime” na festivalu bio je i anakroni pravilnik festivala koji je dopuštao u konkurenciji samo filmove koji imaju 35 mm kopiju. Čim je izbrisana ta uredba, hrvatski se film najednom doima življi.
Znači li to da nas čeka dobra Pula? U tome je teško biti prognozer . Od deset naslova domaće konkurencije dva potpisuju iskusni režiseri ( Ivanda i Radić), dva autori srednje generacije ( Matanić i Oki), a čak šest djelo su debitanata. Među deset režisera i dvije su žene - obje debitantice. Ono što zvuči ohrabrujuće je veća raznovrsnost filmova: od deset kandidata za pulske nagrade dva su filma povijesna, tri su trileri, a posebno raduje što nakon mnogo vremena u jednoj sezoni imamo dva dječja filma.
Hrvatska jako dugo - više od četiri godine - čeka domaći hit. Još i duže, hrvatski film nije bio na nekom od tri najveća A festivala. Hoće li ovogodišnja produkcija prekinuti to dugo neuspješno razdoblje? Saznat ćemo potkraj srpnja.
HAVC sufinancira nezavisnjake za Pulu
ZAGREB - HAVC je na sjednici u ponedjeljak odlučio da će sa 2,2 milijuna kuna sufinancirati pet dugometražnih igranih filmova. To su: “Josef” Stanislava Tomića (Alka film), “Mrak” Dana Okija (udruga Kazimir), “Fleke” Alda Tardozzija (Kinoteka d.o.o.), “Ćaća” Dalibora Matanića (Kinorama d.o.o) te “7 seX 7” Irene Škorić (Artizana film). Najviše, 900.000 kuna, dodijeljeno je filmu Stanislava Tomića “Josef”. Danu Okiju odobreno je 420.000 kuna, a Aldi Tardozziju 400.000 kuna.
Za Matanićev obiteljski psiho-triler bit će izdvojeno 380.000, dok će Irena Škorić za prvi erotski film u Hrvatskoj dobiti 100 tisuća kuna.