Kao zajednička produkcija Švedske, Danske, Finske, Francuske i Njemačke, kriminalistički politički triler "Orlovi republike" posljednji je, treći, dio neslužbene trilogije o Kairu švedskog redatelja Tarika Saleha. Film, koji je dio trilogije, svoju svjetsku premijeru imalo je u službenoj konkurenciji festivala u Cannesu, gdje se natjecao za nagradu Zlatna palma. Sa svoja prethodna dva filma, Saleh je već postigao izniman uspjeh. Politički triler "Napad na Nile Hilton" 2017. je godine osvojio veliku nagradu žirija na festivalu u Sundanceu, švedskog Oscara u kategoriji najboljeg filma 2018. godine, a dobio je i nominaciju za najbolji strani film za prestižnu francusku nagradu Cesar. Drugi film, "Dječak s neba" bio mu je još uspješniji jer je za njega redatelj osvojio nagradu za najbolji scenarij u Cannesu, ponovio nominaciju u kategoriji najboljeg stranog filma za nagradu Cesar. 2023. godine film je bio i službeno izabran kao švedski predstavnik za prestižnu nagradu Oscar.
Posljednji dio trilogije u kina dolazi 26. ožujka. Tim povodom donosimo prošlogodišnji tekst kritičara Jutarnjeg lista Jurice Pavičića, koji je ‘Orlove republike‘ proglasio "senzacijom".
Godine 2017. na programu festivala Sundance premijerno je prikazan film "Nile Hilton Incident" egipatskog redatelja Tarika Saleha. Bio je to pravi, rasni policijski noir u kojem inspektor egipatske policije istražuje umorstvo u luksuznom kairskom hotelu. Tragajući za počiniteljem, inspektor zalazi u šikaru visoke, nedodirljive egipatske političke elite.
"Incident u Hiltonu na Nilu" se strelovito pretvorio u ne samo festivalski hit. Svi su na Zapadu strašno voljeli taj film. No u samom Egiptu voljeli su ga nešto manje. Prikaz razvratne i korumpirane vrhuške egipatskog društva nije baš najugodnije zazvonio uhu egipatskih vlasti. Po dvojicu ključnih ljudi filma, redatelja Saleha i glavnog glumca Faresa Faresa, sreća je bila što im službeni Egipat i vlast Abdela Fataha al-Sisija zapravo nisu mogli ništa. Obojica su, naime, švedski državljani koji su i odrasli u Švedskoj, a s Levanta vuku samo podrijetlo: Fares iz Libanona, Saleh iz Egipta. No za Tarika Saleha Egipat je postao no-go zona. U zemlju podrijetla nije ugazio od 2015.
Ipak, Egiptom se nastavio i nakon toga baviti filmski. Godine 2022. u glavnom je canneskom programu predstavio još jedan politički triler koji se zbiva u Egiptu. Taj film, "Dječak s nebesa", odvijao se u ambijentu najdrevnije i najuglednije muslimanske teološke škole, sveučilišta Al-Azhar. Film je u cijelosti sniman u Turskoj, a bio je opet izvrstan.
Tarik Saleh u ponedjeljak je u Cannesu premijerno predstavio i treći dio svoje kairske trilogije. Opet je riječ o političkom trileru koji pretresa politički ambijent Egipta. Glavni glumac filma opet je Fares Fares. A nakon policije i muslimanskog klera, Saleh ovaj put pretresa treću važnu egipatsku instituciju: kinematografiju. Film "Orlovi republike" (Eagles of the Republic) zbiva se u kontekstu egipatske kinematografije - najkomercijalnije, najjače i najpopularnije filmske industrije arapskog svijeta. Treći dio Salehove trilogije ujedno je i najspektakularniji. "Orlovi republike" su koštali navodno 17 milijuna dolara i najskuplji su arapski film u povijesti. Taj se novac, treba reći, u filmu vidi. "Orlovi republike" su starinski, majstorski žanrovski spektakl koji lako možemo nagodinu zamisliti na podiju Oscara.
Junak Salehova filma je George Fahmy (Fares), sad već pomalo vremešna glumačka legenda egipatske kinematografije. Fahmy, koji po stilu i gardu podsjeća na Ljubišu Samardžića, bio je zvijezda najvećih egipatskih hitova. Sad doduše jest malo ocvao, za seks s mladom pratiljom treba mu Viagra, ali još uvijek je popularan i plijeni pred kamerom. Fahmy prema režimu i predsjedniku ima cinični otklon. No njegova "nekooperativnost" počinje imati cijenu. Tajanstveno gubi uloge. Odmjenjuju ga mladi režimlije. Prijete mu sinu. Stoga Fahmy nevoljko pristaje na posao koji sam doživljava kompromitirajućim: glumit će mladog predsjednika Sisija u hagiografskom filmu koji slavi njegovu povijesnu ulogu. Fahmy misli da je film sranje, gade mu se loše scene i kvrgave replike, ne sviđa mu se što ne setu sjedi politički komesar i bdije nad svakim kadrom. No glumac uskoro otkriva i lagodne strane pristajanja uz režim. Može pomoći prijateljima. Jednim telefonskim pozivom oslobodi iz zatvora susjedova sina. Časte ga i goste. Ulazi sve dublje u "inner circle" vlasti dok se ne spetlja i s ministrovom ženom, rafiniranom i obrazovanom profesoricom (glumi je marokanska glumica Zineb Triki).
Ispostavi se da se pred očima naivne glumačke bene cijelo vrijeme odvijala diskretna politička urota. U finalu filma Fahmy se nađu u srcu pokušaja atentata na predsjednika. Taj atentat Saleh je zamislio podosta nalik na najslavniji i najspektakularniji atentat cijele egipatske povijesti: onaj iz 1981., kad su tadašnjeg predsjednika Anvara el-Sadata usred vojne parade pobunjeni oficiri ubili tako što su ga iz stroja na paradi izrešetali na svečanoj bini.
Domaćem gledatelju koji bude gledao "Orlove republike" film će neizbježno povlačiti i naše lokalne asocijacije. Dok gleda Salehov film, našem gledatelju moraju na pamet pasti jugoslavenski spektakli, privilegirana pozicija filma u SFRJ te prisni odnos koji je Tito imao i s kinematografijom i s njezinim kreativnim perjanicama, uključujući glumce. Ima tu puno sličnosti, no postoje i razlike: tabloidi u Egiptu mesare zvijezde, oruđe su političkih obračuna, a zanimljivo je vidjeti da je i homoseksualnost posve prihvaćena pod uvjetom da ste, naravno, slavni i bogati. Cijeli je taj ambijent dočaran bogato i punokrvno, a gledajući ga, u glavi vam odzvanja ona posljednja, slavna replike Mannova "Mefista": "Ja sam samo glumac!"
"Orlovi republike" baš su dobar film. .
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....