Dvije stvari odmah na početku.
Fanatik sam kad je riječ o Mikeu Flanaganu, smatram da je genijalan. I drugo- njegova nova serija, zadnja što ju je napisao i režirao za Netflix prije prelaska na Amazon, beskrajno je dosadna, pravi festival zijevanja.
Ne kažem pritom da ne treba gledati ‘Pad kuće Usher‘. To nije upitno, jer i loš Flanagan s lakoćom tuče većinu konfekcijskog smeća kojim Netflix redovito popunjava svoj katalog.
Usherovi, koje hohštaplerski prodaju kao hibrid Edgara Allana Poea i ‘Nasljedstva‘ jesu i ambiciozni, i fino snimljeni,i produkcijski bogati i sasvim dobro odglumljeni, da bi na kraju ispali prokleto nezanimljivi i bezokusni.
Posebno jer su zaključni dio svojevrsne ‘Haunting of‘ trilogije, narodski rečeno ‘priča o kućama‘ koje je Flanagan, trenutno jedan od najboljih horor auteura na planeti, spektakularno započeo 2018. godine.
‘The Haunting of Hill House‘, inače adaptacija romana Shirley Jackson, isporučila je tako neke od najintenzivnijih sati televizije u ovom stoljeću, slično kao i ‘The Haunting of Bly Manor‘ (2020.) beskrajno romantična goth reinterpretacija romana Henryja Jamesa. Branio sam Bly Manor čak i nakon što je svojom (pre)kompliciranom, vremenski iscjepkanom strukturom toliko nanervirao ljude da su masovno odustajali nakon samo nekoliko epizoda.
Usherovi su zamišljeni kao Flanaganov Netflix krešendo, trešnja na ‘Flanaganverse‘ torti, pa se dotični sa svojom vojskom scenarista i ko-redateljem Michaelom Fimognarijem prilično potrudio da to opravda. Ukupno je devet najpoznatijih Poeovih djela izmiksao u jedno da bi ispričao priču o familiji Usher, multimilijarderima i vlasnicima big farma kompanije, zle i beskrupulozne, jer kakva bi drugo uopće mogla biti.
‘Nasljedstvo‘ se još nije ohladilo u svom TV grobu, a Usherovi već bezočno kradu obiteljsku dinamiku iz njega- pater familias Roderick Usher istodobno je nemilosrdni biznismen i ogrubjeli otac brojne kopiladi koju zapravo ne treba ni ne voli, a najradije bi, zajedno sa svojom sestrom blizankom Madeline Usher živio i vodio kompaniju- vječno.
Djeca koja mu se ulizuju samo da ne ispadnu iz oporuke krenu stradavati u seriji bizarnih nesreća, sve tamo do velikog finala (napisao bih ovdje SPOILER ALERT, ali preokret je toliko telefoniran unaprijed i očekivan da nema potrebe) u kojem se razotkriva da su stari i sestra sve skrivili davnim ‘ugovorom s Đavlom‘.
Najveći problem upravo je struktura radnje. Flanagan je odlučio razbiti suspense u prvih deset sekundi prve epizode u kojoj otkriva ‘DA SU SVI MRTVI‘ i pouzdaje se da će poanta ‘VAŽNIJE JE KAKO SU UMRLI I ZAŠTO‘ biti dovoljna udica za gledatelje.
Nije, naravno da nije, jer iako su smrti Usherovih jezovite, odurne i ponekad istinski efektne, sve se odvijaju točno na način na koji pretpostavljate, u trenutku u kojem pretpostavljate, s najočekivanijim razlogom zašto. Možda je problem i u tome jer se svi sjećamo Poeovih djela, ako ništa drugo jer smo ih morali biflati kao školsku lektiru.
S gotičarima uostalom uvijek isto- netko je lud, neko paranoičan, netko smrtno bolestan, svi su blijedi, a nekog će zazidati ili pokopati živog. Aha da, tu je uvijek i neki gavran.
Producenti pritom ne posustaju s dociranjem o moralnom bankrotu društva koje nakon ‘Nasljedstva‘, ‘Milijardi‘, ‘Žice‘ i sličnih priča o sumraku kapitalizma i deakadenciji velikih gradova djeluje jeftino, prvoloptaški i fejk, posebno jer su isporučivani u dugim ritmičnim monolozima koji u Flanaganovim serijama postaju zloglasni.
Glumački ansambl najsvjetlija je točka sviih 493 minute. Carla Gugino sjaji u ulozi Verne/Gavrana/Đavla, a Kate Siegel i Henry Tomas s guštom zvaču kroz prozaične i trashy dijaloge u ulozi razmaženih hedonista- nasljednika imperija Usherovih.
Bruce Greenwood je prilično uvjerljiv kao Poeova verzija Logana Roya, pa čak i kad u scenariju dobije bullshit u stilu ‘kad ti život servira limune, napravi limunadu‘.
- Ne, prvo pokreni veliku multimedijsku kampanju koja stvara nestašicu limuna, plati Appleu da svoj operativni sustav nazovu OS Lemon, a Kardashianku da cucla krišku limuna na seks vrpci. Billie Eilish nek stavi hashtag OMG lemon, a ti genetski modificiraj limune da liče više kao sise. Tek tada, kad prodaš svoj lem-pire, za milijarde, tek tada si napraviš limunadu, mrtav ozbiljan izgovara ovakve cringe pi*darije dobri stari Bruce.
Ako već to samo po sebi nije dovoljno za Emmy...