Gledatelj je izložen pravoj torturi dok gleda ovaj film u hrvatskim kinima

Sudeći po filmu "Mumija Leeja Cronina", bit će da Irci ipak nisu idealan odabir za horore koji se najvažnijim dijelom odigravaju u Egiptu. Cronin, čije je ime producent Jason Blum namjerno pogurao u naslov, nadajući se da će njegov novi projekt postići uspjeh prethodnika "Zla smrt: Buđenje" (tome sam svojedobno prognozirao krah, ali sam se prevario, jer je taj bruto zaradom skoro deset puta nadmašio skromni budžet), međutim, bar dosad nema znakova da će se tako nešto dogoditi.

Glavni je problem što je za razliku od bivših "Mumija", najčešće spoja pustolovine i fantastike (poput zabavnih blockbustera s Brendanom Fraserom i Rachel Weisz), ova recentna upravo neugodna vježba u smišljanju svakojakih odvratnosti na ekranu. Recimo, u samom početku televizijski novinar Charlie Cannon (Jack Reynor) svjedokom je kako mu usred Kaira antipatična čarobnica (Hayat Kamille) otima dražesnu kćer Katie (Emily Mitchell). Supruga Larissa (Laia Costa) mu je potresena, već imaju sinčića Sebastiána (Dean Allen Williams), a ona je upravo trudna, međutim, gubitak Katie teško ih uzdrma.

Prošlo je osam godina, oni sada žive u Albuquerqeu u Novom Meksiku, no stiže vijest da se u Egiptu srušio mali zrakoplov, u kojem je bio sarkofag s njihovom Katie. Ipak, bez obzira na vremenski odmak, to nije djevojčica kakvu su nekad poznavali, ova ima kožu poput starice, obavijena je nekakvim pergamentima i izgovara svakojake opscenosti. Larissu to nimalo ne smeta, ponovno je našla kćer kad je to najmanje očekivala, ali njezina majčinska ljubav poprilično je uzdrmana kasnijim događanjima. Nova "Katie" ima čudesne moći, u stanju je okrenuti protiv njih vlastitu im djecu, ukratko, požalili su trenutak kad su dozvolili da im taj uljez uđe u kuću.

Gledatelj je također izložen neugodnim iskušenjima, tu se neprestano psuje i bljuje, a nekadašnja Katie samo je daleki san od kojeg u sadašnjosti više ništa nije ostalo. Usput smo izloženi pravoj torturi egipatskom arheologijom, zbog koje zaboravljamo i najjednostavnije odrednice fabule. Vizualno to sve skupa ne izgleda loše, ali netko kao da je zaboravio kada je dosta grozota na ekranu.