Godina je 1945., njemački izbjeglica počninje raditi u hotelu u kojem borave ruski crvenoarmejci

Split film festival, tada Festival novog filma, bio je prvi od mnogih nezavisnih festivala koji su nastali u poslijeratnoj, postsocijalističkoj Hrvatskoj. Osnovala ga je skupina entuzijasta okupljena oko Kino kluba Split, a desetljećima vodio i kurirao jedan od klubaških veterana Branko Karabatić.

Tijekom devedesetih i dvijetisućitih SFF/FNF je stekao reputaciju festivala koji prikazuje eksperimentalne filmove i nešto zahtjevnije dugometražne naslove. Prvi u Hrvatskoj donio je iscrpne retrospektive niza modernista, uključujući Belu Tarra. Festival je, međutim, bio i zloglasan po kaotičnoj organizaciji te nemaru prema publici i medijima, pa ga je s vremenom ‘pojeo‘ Festival mediteranskog filma Split, posjećeniji i popularniji festival u istom gradu. Ipak, i u posljednjim dekadentnim godinama SFF je znao zabljesnuti i prikazati stvarno dobre i posve neočekivane filmove.

Branko Karabatić, koji je sam vukao festival, preminuo je godine 2023. usred njegova održavanja. Festival je nakon toga zamro, pa se činilo da je pod ruku s one-man organizatorom izdahnuo i festival. No izgleda da nije. Ovoga četvrtka (12. rujna) u Splitu počinje novo izdanje jednom preminulog, a uskrslog festivala. Trajat će šest dana, a radi ga novi programski tim koji se, kao na počecima festivala, oslanja na Kino klub. Njenov novi direktor je Marin Renić, a među četvero selektora dugog i kratkog programa su i istaknuti, nagrađivani filmaš Boris Poljak te zagrebačke filmologinja i kuratorica Tanja Vrvilo.

U programu filmova koji konkuriraju za nagrade je sedam dugih i osamnaest kratkih filmova. Na SFF se vraća i svojedobno relevantni, a potom ugašeni program novih medija s četiri videogalerijska rada. Među dugometražnim naslovima zanimljivo zvuči peruanski "Punku" redatelja Fernandeza Molera, film o putovanju koja se zbiva među amazonskim domorocima, a sniman je kombinacijom 8-milimetarskog i 16-milimetarskog formata. "Memory Hotel" (Hotel sjećanje) Heinricha Seibla radnjom se vraća u 1945. i prati njemačku izbjeglicu koja počne raditi u hotelu u kojem borave ruski crvenoarmejci. "Exit Medea" britansko-portugalskog autora Tonyja Paraskeve reinterpretacija je mita o Medeji kao horor road movie.

Zanimljivo je da je među filmovima koji konkuriraju za nagrade samo jedan hrvatski: kratki "Žega" Gorana Nježića i Matije Tomića. Festival je to kompenzirao zasebnim programom Hrvatski film sa šest kratkih filmova. Novost festivala je i program "Dunjine noći" nazvan po Tatjani Dunji Ivanišević, autorici prvog hrvatskog feminističkog filma "Žemsko" (1968.) Program donosi pet filmova (ne samo) autorica koji problematiziraju rodno iskustvo. Festival u programu Spotlight donosi i mini-retrospektivu (dva naslova) ruskog eksperimentalnog dokumentarista Jurija Kuzina. SFF završava u utorak 16. rujna.