Gostionica iz Jugovog Polja 80-ih je bila simbol ‘bratstva i jednakosti‘. Jedan događaj sve je promijenio

Na ZagrebDoxu je pokazan i film "Sjeti se moje pjesme" čije su autorice Jelena Bosanac i Tanja Brzaković. Sniman je u koprodukciji Hrvatske i Srbije, a tema je sljedeća, kako su naveli iz ZagrebDoxa: "Gostionica Jablan postojala je 80-ih godina 20. stoljeća i nalazila se u malom selu Jugovo Polje, u Hrvatskoj, u SFRJ. Jablan je bio simbol “bratstva i jednakosti” za svoje vlasnike, goste, glazbenike, konobare. Bio je objekt u kojem su se okupljali ljudi različitih generacija, obrazovanja – od radnika i seljaka do doktora, čak i muzičke i sportske zvijezde 80-ih godina, gdje nacionalnost i vjerska pripadnost nisu igrale ulogu. Ipak se u Jablanu dogodila prva pucnjava između Srba i Hrvata, koja je nagovijestila Domovinski rat i završila Jablanove bezbrižne dane. Likovi filma rekonstruiraju događaje, od dana nastanka objekta, do njegova uništenja, svjedočeći o tome kako je mjesto ljubavi i veselja u nekoliko mjeseci postalo objekt mržnje i destrukcije.

Ekipa je filma bila sljedeća: kamera Boško Đorđević i Željko Felbar, montaža Hrvoslava Brkušić, producenti su Vanja Jambrović, Nebojša Miljković, produkcija je Restart, Talas Film.

Sjeti se

Zagrebdox/

Jelena Bosanac rođena je u Virovitici. Od 2006. do 2011. studirala je glumu na Akademiji umjetnosti u Beogradu u klasi Mirjane Karanović. Nakon studija otišla je u Italiju kako bi radila s kazališnom grupom Baal Teatro. Godine 2012. dobila je ulogu u njemačko-srpskoj kazališnoj predstavi Froesche im hot Wassen. Tada je odlučila nastaviti magisterij u Njemačkoj. Studirala je MA Performance Studies u Hamburgu i zatim magistrirala kazališno obrazovanje na UdK u Berlinu (diplomirala 2018. godine). Prije studija radila je kao “au pair” u Njemačkoj i to iskustvo ju je inspiriralo da snimi svoj prvi dokumentarni film Put za Hollywood (2019). Glumila je u brojnim kratkim filmovima u Njemačkoj, uključujući Vanished (2018), Gottes Wille (2019), Home (2020), Sveta Jelena (2022), Istina (2023). Živi u Berlinu i radi kao slobodna glumica, performerica, kazališna pedagoginja i redateljica.

Tanja Brzaković, rođena u Beogradu, studirala filmsku i TV režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Na taj studij nadovezao se postdiplomski studij na Sveučilištu u Hamburgu. Radila kao asistentica režije i redateljica u Beogradu, Hamburgu i Berlinu, scenaristica i docentica. Zahvaljujući dugogodišnjem iskustvu, režirala je 15 kratkih igranih i dokumentarnih filmova te četiri cjelovečernja dokumentarna filma. Tanjini filmovi prikazivani su na internacionalnim festivalima širom svijeta i osvojili su više nagrada, primjerice na Festivalu Shoking Short Award/13th Street, Sehsüchte u Potsdamu, Munchen – srebrna nagrada za njemački kratki film, Bergischer Filmpreis, Zlatni vitez u Palermu. Dobitnica je stipendija Nipkow Programma i Künstlerinnen Programm grada Berlina. Članica je Europske filmske akademije.