Prije dvadesetak godina novinari su zapitali Johna Carpentera što misli o nebrojenim bezveznim nastavcima "Noći vještica" kojih je već i tada bilo sijaset. Carpenter je odgovorio "mislim sve najbolje". "Svaki put kad ih snime", nadodao je, "poštom dobijem novi ček."
Pa, novi ček je stigao. Izgleda, posljednji. Jer - "Halloween Ends" - trinaesti film serijala "Halloween" u režiji Davida Gordona Greena - trebao bi prema najavama biti sada i doista posljednji. Film bi trebao staviti točku na "i" na reboot-trilogiju koju je režirao Green, ali i na cijeli serijal dug 44 godine. Myers - vjerujte na riječ - ovaj put zaista i zapravo umre. Kao i svi noviji izdanci "Halloween" serijala, i "Halloween Ends" pomalo podsjeća na godišnjicu mature. Svakih par godina vidite ista, dobro poznata lica, samo su ta lica nekoliko godina starija. Kao i na godišnjicama mature, i ovdje se glavna zabava svodi na prebiranje po dobro poznatim referencama i dosjetkama, a autsajderi su isključeni iz razgovora. U tom limitiranom prostoru ono što najmanje očekujete je ikakav zametak autorstva. Začudo - upravo autorstva u "Halloween Ends" ima. Kao horor, film nije najbolji na svijetu. U njemu ima puno groteskne, ali malo zbiljske jeze. No, Greenov film začuđujuće je razorna, mizantropska analiza grozne provincije. U Greenovu "Halloween Ends" pravo čudovište nije Myers. Prava su čudovišta mali, obični susjedi i mještani. q Jurica Pavičić