U nastavku donosimo:
- percepcijski zaokret od “morskih pandi” do vršnih predatora i kako je na to utjecao SeaWorld i filmovi poput Free Willy
- kulturne i povijesne slike orki, od inuitskih vjerovanja do etikete “kitovi ubojice” i američkog rebrandinga u “orka”
- iskustva i stavovi o susretima s orkama: od ranih parkova i Moby Doll do današnjih viralnih narativa
- što o ponašanju orki govore specifične lovne strategije, društvene strukture i prijenos “dijalekata”
- iberijska zajednica u Gibraltarskom tjesnacu: pritisci okoline, ribarstva i prometa – i što to znači za ljude, a što za orke
Moj prvi susret s mračnom stranom orki bio je film "Orka - kit ubojica" koji je do generacije kojoj pripadam došao posredstvom piratskih VHS kazeta iz videoklubova u drugoj polovini osamdesetih. Film je za mene i osnovnoškolske vršnjake, unatoč dobi u kojoj nas je svašta moglo impresionirati, bio razočaranje. Riječ je o horor-trileru iz 1977. koji je besramni pokušaj kapitalizacije popularnosti "Ralja", a režiju potpisuje oskarovac Michael Anderson (nagrađen za "Put oko svijeta u 80 dana" iz 1956.), dok je u glavnoj ulozi dvostruki oskarovac i glumačka ikona Richard Harris. Unatoč tome, film je doživio fijasko na kinoblagajnama i pokopan je od strane kritike. Radnja se vrti oko osvete odraslog mužjaka orke ribarima koji su ubili njegovu trudnu ženku, i ta ga "moralno opravda...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....