Gledatelji "Zakona prema Lidiji Poët" teško da bi pomislili da je naslovna junakinja serije doista postojala. Međutim, jest. Lidia Poët diplomirala je koncem 19. stoljeća u Torinu pravo. Desetljećima je pokušavala ući u odvjetničku komoru. Patrijarhalni su joj kolege zahtjeve odbijali, pa je Poët mogla samo asistirati vlastitom bratu. Pravo na advokaturu dobila je 1919., u 65. godini.
Kreatori serije Iuculano i Orsini u obrisima su se držali života zbiljske odvjetnice: i u seriji se Poët (De Angelis) bori da postane odvjetnica. I fikcionalna Poët asistira bratu. No, umjesto sredovječne usidjelice štreberice, fikcionalna je Lidia zanosna heroina, ljepotica koja istražuje tajnovite zločine, a, kad treba, puca, juri za vlakom i obara zlikovce judo zahvatima.
Šestodijelna serija u produkciji Netflixa nadovezuje se na sad već poveću tradiciju historijskog "cozy crime" žanra koji prakticira ruski pisac Boris Akunjin, a u Hrvatskoj Tribuson i Milana Vuković. Svaka od šest epizoda donosi po jedan kriminalistički slučaj. Lidia Poët svaki se put laća obrane nekog tko je pogrešno optužen. Optuženi su ranjivi ili marginalci: žene, prostitutke, anarhisti(ce). Pritom su kroz seriju isprepletene novotarije i mode kasnog 19. stoljeća: spiritizam, daktiloskopija, anarhizam, eugenika. Sve je to prošarano s neuvijenom crtom feminizma, a whodunnit zapleti nadograđeni su raskošnim opravama i ambijentima baroknog Torina.
"Lidia Poët" zabavna je, nepretenciozna i lako gledljiva serija s puno glamura i ništa manje šarma. q Jurica Pavičić