Zagrebačka filmsko-festivalska sezona po tradiciji završava u prosincu, Human Rights Film Festivalom. Tijekom posljednjih godina taj se festival izdvojio među zagrebačkim filmskim smotrama kvalitetnim programom koji počiva na miksu političkih dokumentaraca, te igranih filmova nešto radikalnijeg stilskog jezika.
I ove godine je tako. Osamnaesti zagrebački HRFF - koji počinje u subotu - i ove će godine zaključiti hrvatsku festivalsku sezonu. I ove godine festival kojeg selektira kurator Petar Milat donosi niz zanimljivosti. Ono što nije kao svake godine su, dakako, zdravstvene okolnosti. Stoga se HRFF opredijelio da 18. izdanje odigra potpuno on-line. U programu će biti petnaest filmova, svi će biti dostupni www.kinoeuropa.hr, i to tijekom čitavog trajanja festivala, od 6. do 13. prosinca.
HRFF je počeo izvorno kao festival aktivističkih i političkih dokumentaraca, pa takvi filmovi čine još uvijek dobar dio programa. Ove godine među takvima vrijedi izdvojiti "Izbačene" (Push) švedskog redatelja Fredrika Gerttena. Film se bavi globalnom stambenom krizom i analizira vezu između krize stanovanja u gradovima te globalnog špekuliranja nekretninama i pranja novca. "Sretan Božić, Yiwu" srpskog redatelja Mladena Kovačevića film je koji nas vodi u srce kineske industrije božićnih poklona.
Na programu je i film jednog od najvećih dokumentarista današnjice - Talijana Gianfranca (Francesca) Rosija, redatelja koji je tijekom prošle dekade filmovima "Sveti GRA" i "More gori" osvajao glavne nagrade na festivalima u Veneciji i Berlinu. HRFF donosi Rosijev novi film "Notturno" prikazan premijerno u rujnu na mletačkoj Mostri. Rosi je tijekom tri godine snimao svakodnevicu ljudi u (po)ratnom prostoru Sirije, Iraka, Libanona i Kurdistana, hoteći dočarati svakodnevnicu u nenormalnim vremenima. Politička dimenzija bliskoistočne drame u drugom je planu, no kamera nas vodi kojekuda, od počinka kurdske ženske postrojbe do zatvora za zarobljene ISIL-ovce.
U programu su i dva biografska dokumentarca o važnim figurama feminističkog pokreta. "Njen socijalistički osmijeh" Amerikanca Johna Gianvita film je o američkoj gluhonijemoj književnici i političkoj aktivistici Helen Keller. "Ljubav s preprekama" Španjolke Dore Garcije film je posvećen komunističkoj feministici Aleksandri Kolontaj (1872-1952), jedinoj ženi u užem boljševičkom vodstvu i prvoj ženi ministrici u povijesti. Aleksandra Kolontaj je često kritizirana jer je ostala lojalni, tihi dužnosnik čak i nakon staljinističkih čistki. No, njena kritika tradicionalne obitelji, zagovor slobodne ljubavi i reforme braka pretvorile su je u predmet interesa drugog vala feminizma.
Dokumentarni segment HRFF-a donosi i novu priliku da publika online vidi možda najbolji ovogodišnji hrvatski film: "O jednoj mladosti" Ivana Ramljaka. Kroz fotografije rano preminulog zagrebačkog fotografa Mladena Čaklovića Ramljak priča o "izgubljenoj generaciji" kasnih 90-ih.
HRFF obično donosi i zanimljive, često formalno zahtjevnije igrane filmove. Ove godine ih je manje - četiri. Dva su poznatija. Prvi od njih je "Nikad rijetko ponekad uvijek" Njujorčanke Elize Hittman, sjajna drama o realitetu tinejdžerskih abortusa u SAD-u. Drugi je "Genius pan" filipinskog kultnog redatelja Lava Diaza - redatelja poznatog po ekscesno dugim filmovima koji je često upravo na HRFF-u imao svoje hrvatske premijere. "Genuis pan" - koji traje za Diaza "skromnih" 160 minuta - počne kao socijalna drama o trojici rudara koji se s nadnicama vraćaju u rodno selo. Jedan je od njih mladi, buntovni mladić, drugi skrušeni vjernik, a treći gramzivi cinik. Njihov put kući Diaz pretvara u parabolu o dobru i zlu. Ljudska je priroda raspolućena na dva lica - božansko i majmunsko/životinjsko, na "genija" i "pana", a čovjek naginje jednom ili drugom. Iz te filozofske dosjetke Diaz gradi krimi-sagu koja bi se dala opisati kao tropski Dostojevski.