I dok je svijetu na spomen Brazila prva asocijacija bili Pele, zemlja je prolazila kroz surovu vojnu diktaturu. Ovaj film to sjajno pokazuje

I dok je svijetu na spomen Brazila prva asocijacija bio Pele, Brazil je prolazio kroz surovu dvadesetljetnu vojnu diktaturu. Ovaj film to sjajno pokazuje

Sedamdesetih godina Brazil je bio općekulturološka moda. Svijet se ljuljuškao u ritmu Jobima, svi su mrmljali djevojku iz Ipaneme, a ljubitelji nogometa divili su se trostrukim svjetskim prvacima, žonglerima s afrofrizurama poput Jairzinha ili Carlosa Alberta. I dok je svijetu na spomen Brazila prva asocijacija bio Pele, Brazil je prolazio kroz surovu dvadesetljetnu vojnu diktaturu koja je uključivala uhićenja, egzekucije, cenzuru i tamnice.

U taj i takav Brazil sedamdesetih vodi nas jedan izvrsni film koji je u srijedu i četvrtak na programu zagrebačkog Human Rights Film Festivala. Riječ je o filmu "Tajni agent" redatelja Klebera Mendonçe Filha. Film brazilskog autora svjetsku je premijeru imao ovog proljeća u Cannesu, gdje se pretvorio u jednu od glavnih atrakcija festivala: nagrađen je za najbolju režiju, najbolju ulogu (Wagnera Moure) te nagradom međunarodne kritike FIPRESCI.

Mendonça Filho i prije je "Tajnog agenta" stekao ime u filmsko-festivalskoj niši. Ovaj 57-godišnjak pripada krugu trenutačno najzanimljivijih brazilskih redatelja koji redom potječu s krajnjeg sjevera zemlje - vrućeg, pustinjskog ekvatorijalnog prostora Pernambuca koji u Filhovim filmovima često definira ikonografiju. Mendonça Filho se pročuo 2012. mozaičkom asocijativnom dramom "Zvukovi susjedstva", koju je The New York Times uvrstio u top 10 filmova te godine. Njegov naredni film "Aquarius" igrao je 2016. u glavnom programu Cannesa i bavio se Mendonçinom možda najomiljenijom temom, a to su urbani razvoj i gentrifikacija. Junakinja filma bila je vremešna žena (Sonia Braga) koja se u staroj kući u Recifeu opire prisezanju developera sve dok joj u drveno zdanje ne ubace čak i termite. Nakon toga Mendonça je snimio antikapitalistički vestern "Bacurau" koji se bavi borbom seljana i međunarodnih investitora za kontrolu nad pitkim izvorom. Uz (opet) Soniu Bragu u filmu je igrao i njemački glumac Udo Kier, koji je preminuo ovog tjedna. Kier će se pojaviti i u "Tajnom agentu", koji mu je ujedno i posljednji film.

"Tajni agent" se zbiva 1977. Junak filma je bivši profesor Armando (Moura) koji u bijegu pred vlastima stiže u redateljev rodni grad Recife. Skriva se u pansion Done Sebastiane, svojevrsno utočište za bjegunce raznih vrsta, od političkih disidenata do angolskih imigranata. Pod lažnim identitetom Armando se zaposli u arhivu i čeka papire s kojima će prebjeći u inozemstvo. Pritom Armando pokušava stupiti u kontakt sa sinom kojeg podiže Alexandre, stari kinooperater u lijepom povijesnom kinu Sao Luiz. Armando, međutim, ne zna da mu na tragu nije samo policija nego i plaćeni ubojica. Ubojicu je za njim poslao korumpirani menadžer elektroenergetske kompanije jer mu je Armando kao zviždač pomrsio investicijske planove. Dok Armando iščekuje bijeg, film se širi i upoznaje s cijelom gamom lokalnih likova. Jedan od njih je i preživjeli iz Holokausta, židovsko-njemački useljenik kojeg glumi Kier.

"Tajni agent" je zaista dobar film. Brazilskom redatelju uspjelo je spojiti špijunski triler, noir te kolorit i živopisno šarenilo mjesta i vremena kojim se bavi. Film je vibrantan i živ kako očekujete od Brazila sedamdesetih, a istodobno se bavi mračnim i teškim svijetom straha i represije.