ZAGREB - Izraelski redatelj Yonatan Nir u Zagrebu boravi drugi put u samo nekoliko mjeseci - njegov film “Dječak dupin” otvorio je ovogodišnji ZagrebDox, a na Festivalu židovskog filma predstavlja svoj novi film “Odstraniti bol”. Prije nego što je postao redatelj bio je instruktor ronjenja i podvodni fotograf, sedam godina objavljivao je za izraelske i strane novine, a prvi film snimio je nakon nesreće za vrijeme Drugog libanonskog rata.
- Bio sam pozvan u vojnu službu kao rezervist i dok smo čistili jedno područje od mina, moj kolega nagazio je na minu i ostao bez noge, a mene su ozlijedili šrapneli. Nakon toga otišao sam u grad Eilat na Crvenom moru, na Dupinov greben, gdje sam već prije fotografirao dupine.
Moja ozljeda nije bila toliko strašna fizički, ali mentalno me dosta pogodila i dupini su mi zaista pomogli da se oporavim. Tamo sam upoznao dječaka Morada koji je nakon brutalnog napada svojih vršnjaka prestao govoriti i otac ga je doveo na terapiju s dupinima. Film o njemu snimali smo četiri godine, a njegovu priču bilo mi je vrlo lako shvatiti baš zbog mog osobnog iskustva s traumom.
Bol u nozi
Sutra nas na festivalu očekuje vaš novi dokumentarac “Odstraniti bol”.
- Film govori o izraelskom vojniku koji se smatrao odgovornim za smrt trojice svojih kolega čiji je tenk prešao preko eksplozivne naprave u Gazi. Nedugo nakon toga počeo se žaliti na bol u nozi koja je kasnije dijagnosticirana kao CRPS - kompleksni regionalni bolni sindrom. Uzrok joj je nepoznat, povezana je sa središnjim živčanim sustavom, a u pozadini svega je neko psihičko stanje - u ovom slučaju to je bilo ono što se zove “krivnja preživjelih”. Taj se čovjek potom odlučio na amputaciju, no neću vam otkriti završetak filma.
Nije slučajnost da se u oba filma bavite traumom?
- Nije, uvijek biram priče s kojima imam dodirnih točaka. Nisam htio napraviti političku priču jer mislim da ima već previše političkih filmova o Izraelu. Trauma je univerzalna stvar i može se dogoditi bilo kome, bez obzira na dob, spol, vjeru i nacionalnost. Cilj mojih filmova nije viktimizirati osobu koja je doživjela traumu, već napraviti iz nje heroja. Utoliko mislim da moji dokumentarci imaju terapeutski efekt na njih.
Medvjed roni
Vaš sljedeći film ipak se bavi vedrijom temom?
- Snimam dokumentarac o poznatom fotografu Amosu Nachoumu, čiji sam asistent bio dok je radio za National Geographic. Amos deset mjeseci godišnje provodi snimajući najopasnije životinje na planeti, a njegov san je fotografirati polarnog medvjeda dok roni, što dosad još nitko nije uspio.