Ermin Bravo, sarajevski glumac koji igra glavnu ulogu u "Hotelu Pula", filmu koji je otvorio ovogodišnji Pulski filmski festival u Areni, ovih dana nastupit će i kao Othello na Brijunima. Nova predstava Kazališta Ulysses, nastala u koprodukciji sa Sarajevskim ratnim teatrom SARTR i u režiji ukrajinske redateljice Oksane Dmitrieve, zajednički je projekt triju zemalja, Hrvatske, BiH i Ukrajine, od koje su dvije prošle ratne traume i posljedice agresije, a treća, Ukrajina, još sve to prolazi. Zato Bravo kaže da je brijunski "Othello" "više od kazališne predstave". U razgovoru za Jutarnji list glumac govori o tom velikom i značajnom projektu čije su se probe odvijale prvo u Sarajevu, a potom na Malom Brijunu gdje će se i izvoditi sedam večeri.
U tijeku su posljednje probe za "Othella" uoči premijere koja je 22. srpnja. Kakvi su vaši dojmovi, kako je glumiti u ambijentu tvrđave Minor?
- Probe u Kazalištu Ulysses uvijek su posebno iskustvo. Tvrđavu Minor treba osvojiti, napraviti od nje "vojarnu" koja može "zaploviti". Probe su zahtjevne, ali istraživačke, kreativne. Glumački ansambl čine kolege iz Sarajevskog ratnog teatra, koji njeguje tradiciju i vitalnost ratnih predstava, kada je i nastao. Kao teatar otpora, prkosa, pobjede erosa nad tanatosom. Političkog prosedea, suvremen i aktualan. Moja Desdemona je Ana Marija Brđanović, divna riječka glumica, nježna i jaka.
Kako je Sarajevo dočekalo umjetnike iz Ukrajine?
- Nadam se da im je bilo lijepo ovih mjesec dana u Sarajevu. Tražili smo način kako da pružimo ruku kolegama u Ukrajini jer znamo kako je biti u ratu, kakav je osjećaj vjerovati da nikome nisi važan, da je svijet umoran od tvoje tragedije i da medijima treba nova tužna atrakcija. Razmjenjujemo iskustva kroz "Othella". Mi znamo kako je biti žrtva najstrašnijih zločina usred inertne Europe. Oni još ne znaju koliko su dugoročne posljedice rana, PTSP-a, sastavljanja kostiju najmilijih po masovnim grobnicama i gorčine spoznaje da su sve smrti kolateralna šteta kapitalističkih velesila. Pokušavamo organizirati uzvratni posjet Ukrajini. Umjetničke veze imaju posebnu bliskost.
Riječ je o zahtjevnoj ulozi, što ovaj "ukrajinski" "Othello" donosi novo?
- Ne znam što je novo jer nisam gledao tisuće "Othella" odigranih na svim meridijanima tijekom povijesti. Bit će naš, danas i ovdje. Vojnik koji se vraća iz rata, s velikim traumama, koji se snalazi u mirnodopskim vrijednostima. S ranama koje možda ni najveća ljubav ne može izliječiti. Svi u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Ukrajini znamo takve veterane. Živimo uz njih. S njima. Oni smo.
oliko i danas Shakespeare može biti zanimljiv, intrigantan?
- Shakespeare je uvijek intrigantan i aktualan. Ta vertikalnost i dubina misli, gozba riječi, slojevitost likova i širina političke misli samo mogu buditi zahvalnost što imaš priliku sve to provući kroz sebe. Jer, to ostavi talog koji te oplemeni i kao čovjeka i kao umjetnika. Nadam se da će rezonirati jednako snažno i s publikom.
Kakva su očekivanja od brijunske, Ulyssesove publike?
- Posebno je iskustvo gledati predstavu na pustom, divljem otoku, u netaknutoj prirodi i pod zvjezdanim nebom koje šekspirovski likovi često adresiraju. Ponekad se dogodi magija da grom udari kad proklinješ nebo, da ptice dolete kad glumci cvrkuću, da vjetar zapuše baš kad ga zazoveš. Samo još u ambijentalnom teatru možeš doživjeti takve trenutke simbioze umjetnosti i prirode. Mislim da publika, između ostalog, i zbog toga hrli u Ulysses. A i zato što se tu njeguje rijetka kombinacija ljudske plemenitosti i umjetničke izvrsnosti.
Koliko je sarajevska kazališna scena danas živa?
- Izuzetno. U posljednje se vrijeme mnogo radi, dolaze kvalitetni redatelji, i naši s kojima radimo su odlični, publika se nakon pandemije vratila na velika vrata, predstave su pune. Osjeti se nova energija, mnogo je audicija za mlade glumce i glumice, pumpa se svježa krv. Na Akademiju se prijavljuju kandidati iz cijele regije. Predstave osvajaju nagrade na svim regionalnim festivalima. Sarajevo je ozbiljna kazališna i filmska točka.
Što imate u planu za jesen, osim "Othella"?
- Prije svega, prikazivanje filma "Hotel Pula" Andreja Korovljeva u svim državama u regiji. Film je otvorio Pulski festival, a to je lijepa, neobična ljubavna priča u kojoj igram s debitanticom Nikom Grbeljom. Veseli me što će svatko u regiji upoznati tu buduću filmsku zvijezdu. Također pripremam svoju predstavu koju radim s mladima s Downovim sindromom. Radujem se svakom susretu i probi s njima. A u rujnu očekujem nove kandidate na prijemnom ispitu iz glume na sarajevskoj Akademiji gdje primam novu generaciju glumaca i glumica.