Kolikogod nevjerojatna, priča o "kokainskom medvjedu" djelomično je autentična. Davne 1985. krijumčar droge imao je problema sa svojim malim zrakoplovom, bacio iz njega nekoliko skupocjenih paketa i zatim sam iskočio padobranom, ali u smrt.
Tri-četiri mjeseca kasnije u tamošnjim šumama našli su mrtvog orijaškog crnog medvjeda usred hrpe kanti s kokainom: to je valjda jedini slučaj u kojem se takva grdosija predozirala.
Ekranizirati takvu zgodu nije baš bilo jednostavno, pogotovo što je crni medo inače miroljubiv ali pod utjecajem opijata postaje agresivan. Kako je netko primijetio, ovo je horor iz perspektive nemani.
Ne čudi što su se među producentima našli luckasti tandem Phil Lord i Chris Miller (crtić "Lego film", komedija "21 Jump Street"), veće je iznenađenje što je film režirala glumica Elizabeth Banks, koja se očito definitivno prebacila u tu profesiju ("Na putu do slave 2", "Charliejevi anđeli").
Problem, međutim, nije bio u njoj, nego u konceptu i konfuznom scenariju. Kad vidite naslovnog junaka kako juri kroz šumu i očito ga pokreće ekipa majstora specijalnih efekata, otpada svaka uvjerljivost, a i njegove žrtve nižu se prilično kaotično. To je inače posljednji film koji je snimio nekoć popularni Ray Liotta, umro je prošlog svibnja i nije dočekao premijeru "Kokainskog medvjeda".
U novoj epizodi serijala "Polimac preporučuje", kritičari Jutarnjeg Nenad Polimac i Damjan Raknić raspravljaju o sklonosti redateljice ka apsurdu, bizarnoj premisi filma i neujednačenom tempu "Kokainskog medvjeda".