Bio sam nemalo zgranut kada se na novinarskoj projekciji filma “Igre gladi” u CineStaru u Branimir centru pojavila otprilike polovica mojih kolega koji inače dolaze na te prigode. Zaboga, pa u pitanju je blockbuster koji u Americi već tjednima pumpaju kao najveću senzaciju proljetne sezone, koji bi ovoga vikenda trebao potući mnoštvo rekorda i zasjeniti fenomen “Sumrak sage”! Ili smo mi možda otporni na takve fenomene i reagirat ćemo suzdržljivo dok uokolo nas bjesni medijska oluja?
Bliska budućnost
Nemali broj američkih recenzenata s razlogom uspoređuje “Igre gladi” sa “Sumrak sagom”, jer su u pitanju serijali (dobro, ovaj prvi tek je počeo) namijenjeni tinejdžerima. Ocjene su mahom u korist ekranizacije bestselera Suzanne Collins, no treba podsjetiti da je i prvi “Sumrak” primljen blagonaklono, dok su tek kasniji nastavci dočekani na nož. Što mi smeta u ovom filmu? Priča je neosporno zanimljiva: u Americi razmjerno bliske budućnosti, koja je podijeljena u diktatorski glavni grad i 12 okruga različitog standarda, svake godine održava se okrutan reality show. U njemu sudjeluju po dva predstavnika iz svakog okruga i bore se dok samo jedan ne preživi, a televizija prenosi taj masakr na oduševljenje cjelokupnog stanovništva. U pitanju je svojevrsna kritika moderne televizijske kulture i još koječega drugoga, jer sve se to na izvjestan način odigrava i danas, samo ne u tako ekstremnom obliku.
Gdje su problemi? Prvo, akcija u filmu koji traje 142 minute počinje točno na polovici. Ekspozicija je dugačka, no valjda drukčije nije ni moglo, a futuristička Amerika dočarana je kao iritantan stilski spoj u kojem bi se jedino dobro osjećala Lady Gaga. Mnogi likovi imaju imena iz antičkog Rima, dok je čitav koncept borbe na život i smrt očito nadahnut gladijatorskim borbama u Koloseumu, samo što ovdje iz svakog kuta vrebaju televizijske kamere.
Drugo, borci su tinejdžeri, a neki od njih tek su prešli 12 godina. Nije baš lako prikazati kako neki mladi grubijan ljupkoj curici kamenom rascopa glavu, no to je suština ovakvih pravila igre: ubij da bi preživio i da bi bio korak bliže pobjedi! Može li se, međutim, tako nešto pokazati na ekranu?
Striktni zakoni
Baš i ne, pa u tom pogledu “Igre gladi” vrludaju između dozvoljenog i nedozvoljenog. Ciljna publika filma su tinejdžeri, a američki prikazivački zakoni su vrlo striktni glede toga što oni smiju, a što ne gledati u kinima. Akcijskom trileru Garyja Rossa (inventivni “Pleasantville”, staromodni ali vrlo solidni “Seabiscuit”) naprosto nedostaje žestine, jer je sapet propisima prije no što je i počeo, a prilično je konfuzan i kada svih 24 sudionika igara treba predstaviti kao ravnopravne protagoniste. Film ima veliki adut, sjajnu glavnu glumicu Jennifer Lawrence, no moram priznati da sam bio puno zadovoljniji nakon što sam odgledao prvi “Sumrak”: bilo je to puno konzistentnije ostvarenje, sve dalje je, istina, bilo grozno, dok su “Igre gladi” razapete između htijenja i mogućnosti i teško da će se to ispraviti u narednim nastavcima.