Već sam dosta dugo rezerviran prema filmovima Pedra Almodóvara. “Julieta” - o čudnom odnosu majke i kćeri - bila je puno suvislija nego komedija “Putnici ljubavnici”, zasigurno njegovo najslabije ostvarenje u ovom mileniju, ali je trpjela od bezličnosti karakteristične za mnoge njegove radove. Stjecali ste dojam da on često nema pravog povoda za priču i nada se da će njegov uobičajeno sjajan vizualni prosede prikriti dramsku nategnutost. Kad bi se i dočepao intrigantnog štofa (“Koža u kojoj živim”), činilo se da je krenuo u krivom pravcu (pogotovo kad pročitate roman Thierryja Jonqueta po kojem je taj film snimljen) i da bi netko drugi to puno žešće i neugodnije oblikovao.
Kao da je i sam osjetio da više nije u onom zlatnom razdoblju kad je nanizao Oscarom ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....