"Austrijska carica, ujedno i hrvatska kraljica Sisi u veljači 1886. godine posjetila je Opatiju. Bio je to njezin jedini posjet Opatiji; za razliku od supruga cara Franje Josipa i sina Rudolfa koji su je posjetili više puta te snahe Stefanije koja joj se vraćala trinaest puta. Isprva se opirala dolasku jer je bježala od publiciteta i masa ljudi, koji su joj stvarali nelagodu, no o Opatiji, koja je u to vrijeme bila vrlo popularna, čula je od poznanika koji su je posjećivali te potom hvalili njene ljepote. Stoga se odlučila za relativno ‘inkognito‘ posjet tijekom kojeg je boravila i u parku Angiolina. Bilo je to u sklopu putovanja koje je uključivalo i Dalmaciju te Rijeku, u kojoj se susrela s nadvojvodom Jozefom", tvrdi Opatijac Jan Urban, koji se s navedenim posjetom upoznao zahvaljujući posvećenom istraživanju povijesti voljenog grada. Urbana, koji je, saznajemo, podrijetlom Austrijanac, želja za dubokim poznavanjem vlastitoga grada dovela je do raznih arhiva te mnogih saznanja, uključujući crticu o posjetu, u to vrijeme, velike zvijezde Elizabete Austrijske, mnogo poznatije kao Sisi, koja je trenutačno ponovno aktualna na filmu i u serijama.
Među projektima koji su oživjeli priču o Sisi spominje se i Netflixova biografska miniserija "Carica" (The Empress), koju, prema The Guardianu, očekujemo na jesen.
Opatija je između 2019. i 2020. godine ugostila čak dvije izložbe o Sisi. U organizaciji Grada Opatije i ustanove Festival Opatija, a u suradnji s mađarskim gradom Gödöllőm organizirane su izložbe "Modni ormar carice Sisi" i "Dobar tek, carice Sisi". Obje izložbe održane su u Švicarskoj kući u Opatiji. Prva je predstavila odjeću carice Elizabete nastalu u krojačkom salonu slavne mađarske obitelji Czédly, u koji su zalazili mnogi uglednici poput Natalije, kraljice Srbije. Izloženi su bili i članci iz budimpeštanskih novina koji svjedoče da je carica Elizabeta uistinu bila u Opatiji. Izložba koja je uslijedila naglasak je, pak, stavila na porculan. Posjetitelji su mogli pogledati preko četrdeset komada fine keramike iz muzejske zbirke Gradskog muzeja Gödöllő i privatne zbirke autora izložbe Csabe Péterfija. Predstavljeno je porculansko posuđe specijalno proizvedeno za obitelj Habsburg koja je Herend porculan koristila u kraljevskim palačama u Budimu i Gödöllőu. Franjo Josip I. naručio je prvi porculanski set 1871. godine, saznajemo od Festivala Opatija.
Sisi se, dakle, ponovno vraća na ekrane. Najrecentniji uradak "Korzet", koji je premijerno prikazan u Cannesu te uskoro dolazi u njemačka kina, neke je kritičare iznenadio promjenom tona priče. Umjesto tradicionalnog, romantiziranog prikaza carice, autori su se odlučili za mračniju psihološku analizu Sisi, a restrikcije koje ju ograđuju opisane su već i u samome naslovu. Scene koje su, kažu, "teške za gledati" prikazuju Sisi (Vicky Krieps) u minijaturnom korzetu kako sluškinjama, čije su ruke već ozlijeđene od silnog naprezanja, naređuje da ga nastave stezati. Priča započinje na caričin četrdeseti rođendan i orijentirana je na tegobno razdoblje života u kojem se Sisi trudi ići ukorak s visokim očekivanjima da ostane mladolika (pa se hrani kriškama naranče i goveđom juhom), a navodno završava scenom za koju kritičari kažu da je dostojna Quentina Tarantina.
S druge strane, serija "Sisi" turoban je prikaz njezina turbulentnog braka s carom Franjom Josipom te eksploatacije kojoj je bila podvrgnuta. Poseban je interes izazvao prikaz njene seksualnosti. Glumica Dominique Devenport, koja je postala novo lice austrijske carice u seriji "Sisi", kaže da se s likom kojeg utjelovljuje možemo poistovjetiti zbog jakog ženskog narativa. "Ona si postavlja ista pitanja kao i mi danas, poput: ‘Kako mogu ostati vjerna sebi? Koje odluke moram donijeti? Kako mogu ispuniti postavljena očekivanja?‘", smatra glumica.
U nizu filmskih i inih uprizorenja ističe se trilogija u režiji Ernsta Marischke iz pedesetih godina prošloga stoljeća, koja je tada tinejdžersku zvijezdu Romy Schneider vinula u visine. Nakon što je već dugo uživala status svjetske zvijezde, Schneider se 1972. godine vratila staroj znanici Sisi u filmu Luchina Viscontija "Ludwig" o rođaku carice Elizabete Ludwingu II. od Bavarske, a ponovljenu je ulogu njemačko-francuska glumica kasnije komentirala riječima: "Sisi se lijepi za mene kao zobena kaša".
Osim Schneider, koju se najčešće vezuje uz Sisi, među glumicama koje su se našle u njenim cipelama bila je i velika diva Ava Gardner, koja je Sisi utjelovila u filmu "Mayerling" iz 1968. godine, u kojem je igrala uz Omara Sharifa te Catherine Deneuve.
Iako je poprilično često bila objekt fascinacije filmaša, lik austrijske carice Elizabete nisu ignorirali ni drugi mediji pa je tako njena priča, primjerice, inspirirala predstavu cijenjenog francuskog autora Jeana Cocteaua "Dvoglavi orao" ("L‘Aigle à deux têtes") o imaginarnom susretu Sisi i njezina ubojice, a pojavila se i u baletu, književnosti i glazbi.
Mjuzikl "Elisabeth", koji je ostvario veliki uspjeh u njemačkom govornom području te u Japanu, od 1992. do 2019. godine vidjelo je deset milijuna ljudi, a za rujan je najavljen i roman Karen Duve o Sisi kao lovkinji i jahačici konja.
Poplavu sadržaja inspiriranih caricom Elizabetom neki objašnjavaju kao "fascinaciju lijepom, mladom ženom, caricom europskog imperija", no razlog zanimanja za Sisi, pisao je austrijski komentator Hans Rauscher u listu Der Standard, prije bi se mogao naći u onim njenim osobinama s kojima se Austrijanci poistovjećuju (depresivnost, davanje prednosti poslušnosti pred slobodom, neuroza).
Vojvotkinja rodom iz Bavarske sa šesnaest je godina, udavši se za cara Franju Josipa, postala carica. Bila je majka četvero djece. Život joj je obilježila smrt prvorođenca Rudolfa. Skandal čiji je dio bila i njegova smrt poznat je kao "incident Mayerling", prema mjestu gdje su tijela Rudolfa i njegove ljubavnice pronađena. Carica Elizabeta umrla je u 61. godini nasilnom smrću, kao žrtva atentata tijekom šetnje u Ženevi.