Sredinom osamdesetih godina lokalni su lovci u jednoj šumi u srednjoj Bosni u lovu na vuka naišli na neobičan “ulov”. Pronašli su golog, mršavog i raščupanog dječaka koji je hodao četveronoške, glasao se režanjem, i za kojeg se činilo da su ga vjerojatno odgojili vukovi.
Divlji dječak doveden je u centar za socijalnu skrb u Travniku gdje su mu jugoslavenske vlasti izdale matični list i izmislile ime - Haris Pućurica. Dječak je potom poslan u don za nezbrinutu djecu u Beogradu gdje je otpočela njegova mukotrpna socijalizacija. Tijekom pet godina, Haris je naučio hodati, jesti iz tanjura, razumijevati govor, čak i postolarski zanat. No, njegovu krhku socijalizaciju prekinut će rat: u proljeće 1992. Jugoslavije više nema, a socijalne službe nove Bosne i Hercegovine traže ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....