Smeta li Jakovu Sedlaru što su mu na predstojećim Danima hrvatskog filma tri ostvarenja uvrstili u prateći program psihotroničkog tj. rubnog ili kultnog filma, usporedno s opusom Zvonimira Maycuga kojem su sredinom osamdesetih sudili zbog pornografije? Kaže - ni najmanje. “Uvijek sam sebe smatrao nekako off, radio sam puno, sam sam nalazio producente i djelovao izvan sistema”. Ipak, njegova “Gospa” 1995. je smatrana super produkcijom i obasuta je hrpom državnih nagrada. “Budući da tada nije bilo novca, uspio sam namaknuti budžet jer sam imao obaveze prema već dogovorenim stranim glumcima Martinu Sheenu, Michaelu Yorku i Morgan Fairchild. To je jedini moj film koji nije pokrio uložene troškove, ostali smo u minusu, no to smo si sami krivi. Bili smo krajnje neiskusni ka...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....