Ne vidim za budućnost trenutačno boljega izvora za proučavanje stanja nekoga društva od stvarnosnih TV emisija na ispadanje. One donose, što se kaže, esenciju narodnu. A naša je esencija - jamranje. Nekad je uz jamranje išao i rad, obično fizički, a sad je i on postao nepoželjan. Ostalo je, dakle, jamranje.
Pratim već neko vrijeme Farmu i zapanjuje me koliko su ti, velikom većinom mladi ljudi, zapravo bezvoljni i lijeni. Njih nikakav rad ne veseli. Kao većinom gradske ljude, njih bi poslovi na seoskom gazdinstvu trebali razbuditi, donositi im nova iskustva, mirise, okuse - a oni vrijeme provode u svađi i međusobnom optuživanju.
Svatko se najradije uhvati negativne emocije, svatko viri u tuđi tanjur i mjeri što je taj napravio, e da bi ti sam onda napravio manje od njega. Ili više, ali jedino ako taj svoj “višak” možeš nekako naplatiti budućim neradom ili kakvom drugom privilegijom…
Osim što jamraju, oni su, dakle, i neorganizirani. Među ostalim, doznajemo da su dosad svi smršavjeli, pet do deset kilograma. Znači, smjestiš našega čovjeka na selo, okružiš domaćim životinjama i hranom, a on - od gladi umire. Bolje ga je onda smjestiti u Njemačku, ondje će sigurno preživjeti.
Znamo da imamo gotovo najlošiju državnu upravu u Europi, da se poduzetništvo u nas ili guši ili pretvara u korupcijske lance, da mladi u desecima tisuća napuštaju ovo tlo, ali kao da ne znamo da narod obično ima onakvu vlast kakvu je zaslužio.
Znači, naši farmeri nisu jedino lijeni i puni samosažaljenja, oni su i nesložni i nezainteresirani za opće dobro.
Jedino što me tješi što svi ti ljudi nisu pretjerano agresivni i nisu toliko skaredni. Ali čemu onda da ih uopće gledamo? Nisu dobri, a nisu eto niti zli. Nisu glupi, ali nisu baš ni pametni. A svi skupa su - neučinkoviti i stvaraju loše raspoloženje. Svatko je, u najmanju ruku, negativan na svoj način.
Logično, posljedica svega je pesimizam i zabrinutost za neposredan sljedeći trenutak, bez ikakva pogleda na cjelinu.
Gazda na Farmi nije, primjerice, dovoljno autoritativan, zaključuju sljedbenici. Cio taj “narod” farmerski zapravo priziva dobroga i pravednog vođu, neki autoritet, po mogućnosti muški, koji će ih lišiti svakodnevnih nervoza i iščekivanja.
Točno iz njihova ponašanja možeš proniknuti kako bi se trebao ponašati političar koji u sljedećih pet godina želi preuzeti vlast u zemlji. Mora se predstavljati kao pravedni otac, strog, ali pravedan. Ali, dakako, i popustljiv, kad nešto zgriješimo…
Em smo Horvati… Znači, dosad su iz natjecanja ispali oni koji su najviše vjerovali u sebe, a predstavljali su se ovako: “ne volim da netko dira moje stvari”, “ako me netko naljuti, burno reagiram”, “najviše me strah od uklapanja u društvo”, “vrlo sam eksplozivna, što mislim, to i kažem”…
Među preostalom većinom ne manjka takvih samoprezentacija. Srećom što naše ljude po Njemačkoj i Irskoj nitko ne pita za mišljenje niti kako se osjećaju, i je li ih tko mrzi. Tako se mogu, neometani od zemljaka, prepustiti radu, koji, znamo, najbolje oslobađa čovjeka od viška negativnih misli.