ZAGREB - Nakon poduže pauze, avijatičarski tajkun Howard Hughes početkom četrdesetih godina prošlog stoljeća htio se vratiti filmu i za svoj naredni projekt odabrao vestern “Odmetnik”, još jednu verziju priče o Billyju Kidu i Patu Garrettu. Nije to, međutim, trebao biti rutinski žanrovski izdanak: novina je bila u tome što je dvojicu legendi Divljeg zapada razdvojila žena, i to ne bilo kakva!
Poseban grudnjak
Glumicu koja će je igrati njegovi su lovci na talente pronašli u uredu nekog kiropraktičara, bila je to zanosna 19-godišnja brineta s nešto dramskog iskustva, a redatelj i producent je bio tako opčinjen njome da se više brinuo o njezinom dekolteu negoli zbivanjima na setu. Čak joj je dizajnirao i poseban grudnjak, koji ona uopće nije htjela nositi. “Nije bilo načina da on to provjeri”, poslije je posprdno izjavila, kako bi svima dala do znanja da je veliki ženskar nije uspio zavesti.
Dekolte se pokazao kao problem. Tih godina - pod striktnom hollywoodskom autocenzurom - nije bilo govora o tome da se glumice pretjerano obnažuju, pa je “Odmetnik” mogao u kina tek nakon drastičnih kraćenja. Došlo je do paradoksa: za novu pin up zvijezdu po imenu Jane Russell svi su znali zahvaljujući fotografijama u novinama, ali je film iskrsavao tek povremeno u najrazličitijim američkim gradovima, i to u razdoblju od 1943. do 1950.
Kada je “Odmetnik” potkraj desetljeća napokon prikazan u New Yorku, on je već bila punokrvna zvijezda, s posebnom klasifikacijom - seks bomba.
Uljepšavala je komedije (“Bljedoliki” s Bobom Hopeom bio je veliki hit), krimiće (odličan partner joj je bio Robert Mitchum u filmovima “Njegova vrsta žene” i “Macao”) i vesterne (klasik Raoula Walsha “Visoki ljudi” s Clarkom Gableom i Robertom Ryanom), a među njezinim poklonicima osobito je bilo omiljeno “Podmorje”, u kojem je uglavnom nosila kupaći kostim. Najpoznatiji joj je film ipak bila glazbena komedija “Muškarci više vole plavuše” Howarda Hawksa (režirao je i dijelove “Odmetnika”, pomažući Hughesu), u kojem je igrala vizualni antipod Marilyn Monroe .
Za razliku od svoje platinaste kolegice, Jane Russell nije pravila problem iz toga što su je producenti doživljavali kao erotsku ikonu. Bila je prizemljena, solidna glumica koja je radila ono što se od nje tražilo, pa kad su se uloge na filmu prorijedile, prebacila se na televiziju i kazalište.
Aktivna vjernica
U autobiografiji koju je objavila 1985., naslovljenoj “Moji putovi i stranputice”, priznala je da je imala prilično burno djevojaštvo, pa nakon jednog pobačaja više nije mogla djece. S prvim suprugom - poznatim igračem američkog nogometa Bobom Waterfieldom - zato ih je usvojila troje i postala vrlo aktivna u udrugama koje se bore za nesmetano zbrinjavanje siročadi. Zaslužna je i za zakone iz 1953. i 1980. godine, koji su liberalizirali dotadašnje prilično drakonske uvjete usvajanja.
U poznim godinama postala je i aktivna vjernica, ponosna na svoja konzervativna uvjerenja, ali je isticala da joj je bilo kakav rasizam potpuno stran.
Umrla je u ponedjeljak u svom kalifornijskom domu u Santa Mariji, od problema na dišnim putovima.