“Sjećanje na pravdu” vrlo je neuobičajen dokumentarac. Isprva gledatelj ima dojam kako je fokusiran na Nürnberški proces, a autor razgovara s brojnim akterima suđenja, s obje strane. Ipak, kasnije se povlače paralele s ratovima u Vijetnamu i Alžiru. Zaključak? Ratni zločin je vrlo teško iskorijeniti...
Krajem sedamdesetih pripremao sam s kolegama u filmskoj redakciji Televizije Zagreb (pokojni Vladimir Tomić i Joža Steiner) kraći ciklus političkih dokumentaraca. Kako nam je tada bio običaj, inzistirali smo na premijerama, filmovima koji u nas nikad nisu prikazani, ni u kinima niti na televiziji, pa smo tako od francuskog kulturnog centra u Zagrebu dobili na ogled kopiju hvaljenog filma Marcela Ophülsa “Tuga i sažaljenje” (1969.), nominiranog za Oscara i nagrađenog od strane Britanske akademije za film i televiziju, nacionalne Udruge američkih kritičara i Njujorškog kritičarskog kruga kao ostvarenje te sezone. Problem nije bila dužina, film je trajao četiri sata i 11 minuta, ionako je podijeljen u dva dijela pa smo ga tako mogli i emitirati, ali zasmetalo je nešto drugo. Znajući da je ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....