Političkom dramom “Martovske ide”, u kojoj glumi i koju redateljski potpisuje, Geoge Clooney u srijedu na mletačkom otoku Lidu počinje 68. filmski festival u Veneciji. Ovogodišnja Mostra osma je po redu pod umjetničkim vodstvom Švicarca Marca Muellera, čovjeka koji će ovogodišnjim izdanjem postati najdugovječniji direktor Mostre u povijesti i jedini nakon 1942. koji je festival vodio duže od četiri godine. Tijekom osam godina Mueller je profilirao Mostru, vratio u nju Hollywood, ali i usmjerio kroz program Orizzonti prema radikalnijem umjetničkom eksperimentu. Međutim, veliki dio njegovih zamisli nije se ni nakon gotovo dekade ostvario: Cannes je i dalje financijski moćniji i prestižniji festival koji Veneciji lako uzima filmove, a Mostra nije dobila novu festivalsku palaču na kojoj su radovi započeli još 2008.
Najgora infrastruktura
Nova palača - koja je trebala biti u perivoju uz postojeću - trebala je biti otvorena na obljetnicu ujedinjenja Italije 2011., ali je nakon tri godine i 37 milijuna eura na njenom mjesto još golema rupa.
U takvim okolnostima, i Mostra 2011. bit će neobična slika: crveni tepih već se tri godine nalazi u susjedstvu bagera, a gospoda i gospođe u toaletima na projekcije kroče preko dasaka i nasipa blata. Od velikih filmskih festivala, Venecija ima nesumnjivo najgoru infrastrukturu, najskučeniji prostor i najveće probleme sa smještajem i tehnikom. Ipak, Mostra uspijeva to nekako kompenzirati zahvaljujući dobrom ozračju kojim dominiraju tisuće talijanskih studenata, odličnom terminu uoči jesenske holivudske sezone, te obično solidnom programu.
Termin uoči holivudske jesenske sezone omogućava Mostri da ugosti dosta američkih naslova, koje obično zbije u prvi tjedan, prije nego što počne sjevernoamerički pretpremijerni festival, onaj u Torontu. Tako je i ove godine. Osim Clooneyevih “Martovskih ida” 67. Mostra tako ugošćuje nove filmove Abela Ferrare (“4.44, zadnji dan na zemlji”), Stevena Soderbergha (“Zaraza”), Williama Friedkina (“Ubojica Joe”), Davida Cronenberga (“Opasna metoda - drama u kojoj su likovi Freud i Jung), Todda Solondza (“Tamni konj“), te Ala Pacina, koji na Lido dolazi svojom verzijom “Salome”. Jaku srednjestrujašku jezgru festivala osnažuju i dvije skupe britanske književne adaptacije: “Orkanski visovi” u režiji engleske socijalno-realističke autorice Andree Arnold, te ekranizacija Le Carreova “Dečko, drama, kralj, špijun” u kojoj glume Gary Oldman i Colin Firth, a potpisuje je izvrsni švedski režiser Thomas Alfredson (“Neka uđe onaj pravi”). Popisu adaptacija valja dodati i televizijsku mini-seriju “Mildred Pierce” koju je po slavnom književnom “noiru” Jamesa M. Caina producirao HBO u režiji Todda Haynesa (“Daleko od raja”). Ta serija - navodno, remek djelo - u Veneciji će biti prikazana integralno izvan konkurencije.
Aronofsky predsjednik
Ovogodišnja venecijanska programska lista možda ima dosta anglosaksonske robe, no europska i azijska lista art-uglednika i nije posebno duga. Tu su od velikana samo Roman Polanski sa svojom verzijom komada “Bog masakra” Yasmine Reze, te Rus Aleksandr Sokurov s “Faustom”. Zato festival donosi radove nekoliko mlađih autora koji su se svidjeli prethodnim naslovima. Izraelac Eran Kolirin (“Posjeta orkestra”) tu je s novim filmom “Razmjena”, Grk Yorgos Lathimos (“Očnjak”) s filmom “Alpe”, a britanski medijski umjetnik Steve Mc Queeen (“Glad”) s filmom “Stid”.
Hrvatskim filmova ove godine nema, kao ni onih iz bivše Jugoslavije. Tu je međutim Rade Šerbedžija koji se pojavljuje u ulozi ribara iz Chioggie u filmu “Io sono li” domaćeg debitanta Andree Segrea.
Predsjednik ovogodišnjeg žirija američki je režiser Darren Aronofsky, a nagradu Zlatni lav za životno djelo dobit će talijanski veteran političkog filma Marco Belocchio.