Između 2008. i 2009. skupina od šest tinejdžerki i tinejdžera iz losanđeleske srednje skole Indian Hills sustavno su noću provaljivali u domove slavnih osoba šou biznisa. Mladi lupeži i lupežice na tračerskim su portalima provjeravali koja je glasovita osoba odsutna iz doma zbog snimanja, premijere ili prijema, a adrese su saznavali na internetu i Google Earthu. Noću bi ulazili u bogataške vile te odnosili odjeću, rublje, cipele i nakit. Provalili su - među inim - u domove Orlanda Blooma, Mirande Kerr, Lindsay Lohan i Megan Fox, a u vilu Paris Hilton ušli su - sedam puta! Vlastite krađe nazivali su “shoping”, a žrtve su birale po sklonosti za njihov modni stil. Dok nisu uhvaćeni, ukrali su cipela i krpica u vrijednosti od tri milijuna dolara. Kad su uhićeni, postali su maltene zvijezde, a neki među njima su (poput Ave Karabatić) ušli u reality shou. Mediji su ih nazvali The Bling Ring.
Priča o The Bling Ringu tema je istoimenog filma redateljice Sofije Coppole koji je u četvrtak otvorio canneski službeni program Izvjestan pogled. Riječ je o vrlo dobrom filmu koji istodobno funkcionira i kao socijalna satira, i kao razoružavajući pogled na naraštaj mladih materijalističkih gremlina, ali ujedno dotiče i temu koja je dosad bila konstanta filmova Sofije Coppole: temu mladih i privilegiranih, mladeži koja raste “u bumbaku”, ali istovremeno i bez orijentira, vrijednosti, podrške.
Apsurdan zaplet
Takvi su i junaci “Bling Ringa”: privilegirani srednjoškolci, mlade “marije antoanete” čiji roditelji voze terence i stanuju u vilama. Junacima “Bling Ringa”, međutim, nikad nije dosta. Ne zanima ih Occupy Wall Street, ne briju na Anonymouse, ali zato sve znaju o Louboutinu, Vouittonu i Rolexima. U zapletu koji je toliko apsurdan da ne vjerujete da je istinit, mladi materijalisti otkriju kako su “celebrityji” upravo zato “celebrity” što doslovno u svakom trenutku možete saznati gdje su. Otkriju da slavni Holivuđani začuđujeće rijetko zaključavaju kuće (Paris Hilton je ostavila ključ ispod otirača otključanih vrata!), te da imaju toliko toga da neće ni primijetiti kad im ukradete sto tisuća dolara u haljinama i cipelama. Pri tom mladi “šopingaši” pokazuju nevjerojatno odsustvo ikakvih moralnih kočnica u spoju s hipertrofiranim smislom za stil (“Zebra i leopard? Ne!”). Naposljetku, sve se pretvara u vrtuljak lakomosti u kojem je jedina greška “bling ringa” bila što nisu znali stati i što im nikad nije bilo dosta. Nakon što su kod Paris Hilton upali sedam puta, nakon valjda pedesetog Chanela, počeli su previše pričati, previše se šepuriti na Facebooku, dok ih nije dopao zatvor.
Bez moraliziranja
Cijelu tu bizarnu priču Coppola je ispričala nenametljivo, bez moraliziranja i s puno smisla za ironiju, koju nije trebalo svijećom tražiti. Kad shvatite da je mama jedne od lopovica bivša Playboy zečica koja sad vodi vjersku sektu, i vidite njezinu kćer (Emma Watson, eks-Hermiona) kako u lisicama daje intervju u kojem veli da želi “postati svjetski líder”, shvatite gdje vodi taj opasni koktel razmaženog narcizma, materijalističke gramzivosti i medijskog trasha.
Uz “The Bling Ring”, četvrtak i petak u Cannesu donijeli su dva nesavršena, ali zanimljiva filma u konkurenciji. Prvi od njih je “Prošlost” iranskog režisera Asghara Farhadija, autora koji je odličnim filmom “Nader i Simin” 2010. osvojio Berlin, da bi se sad pred cenzorskim problemima sklonio u Pariz. “Prošlost” je priča o Irancu (Ali Mosaffa) koji doputuje u Pariz da bi nakon četiri godine razdvojenosti formalno razvrgnuo brak sa svojom bivšom (Berenice Bejo - “Umjetnik”). Ona se potom sprema vjenčati s vlasnikom kemijske čistionice (Tahar Rahim - “Prorok”) kojem je žena u komi nakon pokušaja samoubojstva. Stvar se zapetlja kad najstarija kći junaku oda kako je dan uoči suicida poslala nesretnoj ženi mejlom cijelu ljubavničku korespodenciju njenog muža i svoje majke. Ako zvuči zapetljano, to je zato što i jest: Irančev film kao da je u dva sata briketirao cijelu sezonu telenovele.
Kapitalizam u Kini
I dok je Farhadi utekao od turbulentne zemlje i cenzure, s njom se svojski ukoštac uhvatio Kinez Jia Zhang-ke. Jedan od lidera tzv. šeste generacije i bivši pobjednik Venecije Jia Zhang-ke stigao je ovdje s filmom “Dodir grijeha”, mozaičkim autorskim omnibusom koji prikazuje utjecaj kapitalizma i novca na suvremenu Kinu.
Pet priča filma protežu se od rudnika krajnjeg sjevera do tekstilnih tvornica juga i bordela za strance, sve priče prate uzajamno isprepletene likove i štafetno se vezuju jedne na drugu. Svaka od njih završava eksplozijom nasilja, a uzrok tom krvoproliću je uvijek lakomost. Riječ je o neuvijeno tezičnom, didaktičnom filmu koji izgleda kao neka smjesa jugoslavenskog crnog vala, “Babela” i spaghetti vesterna.