Prvim paketom kratkometražnih filmova, a potom i projekcijom kineskog filma "Svjetlo u hladnoj noći" autora Zao Xua u ponedjeljak u Zagrebu počinje 34. Animafest - zagrebački festival animiranog filma. Nastao ranih sedamdesetih kao čedo tada moćne Zagrebačke škole animiranog filma, Animafest je tijekom velikog dijela svoje povijesti bio bijenalna priredba i važio za jedan od četiri najveća festivala animacije na svijetu. Premda je zlatno doba Zagrebačke škole prošlo, a on se teško nosi s "Cannesom animacije" Annecyjem, s kojim se terminski sudara, Animafest je žilava biljka te je i dalje najrelevantniji međunarodni filmski festival u Hrvatskoj.
U posljednjem desetljeću Animafest je prešao na redovito godišnje održavanje i nakon mnogo otpora uveo dvije usporedne glavne konkurencije: onu kratkometražnog i onu dugog animiranog filma. Tako je i ove godine. Festival je imati dvije konkurencije. U onoj dugometražnoj za nagrade će se boriti osam naslova, a u onoj starijoj i zadugo prestižnijoj - kratkometražnih filmova - njih trideset i osam, među kojima i dva hrvatska.
Glavna zanimljivost ovogodišnje dugometražne konkurencije je jaka prisutnost iberskog i ibero-američkog filma koji je u konkurenciji zastupljen s dva brazilska i jednim španjolskim filmom. Onaj španjolski - "Decorado" Alberta Vazqueza - politička je distopija o alternativnom svijetu miševa kojim dominira sveprožimajuća totalitarna korporacija ACMA. ACMA je u svakoj pori života, od gradnje do zabave, a vlasnik je čak i prirodne divljine. Ta orvelijanska premisa rekreirana je kroz svijet miševa i patkica koji pomalo ironizira Disneyjevu sladunjavost.
Prvi od brazilskih filmova - "Kurvin sin" Erice Maradone - zabavni je i majstorski vizualizirani film o sinu stare prostitutke koji opsesivno želi doznati identitet svojeg oca i upoznati ga. "Matamortes", uradak drugog brazilskog redatelja, Tiaga Martinsa de Mela, najpolitiziraniji je i najeksperimentalniji film konkurencije. De Melo u "Matamartesu" povezuje rekreaciju pretkolumbijske mitologije i obreda sa suvremenom borbom protiv kapitalizma i devastacije prirode. Riječ je u gustom filmu punom religijskih i etnoloških referenci koji, međutim, biva razumljiviji na ovoj prizemnijoj, agitpropovskoj razini. U filmu se prikazuju antiglobalistički prosvjedi, gerilski napadi, sječa Amazone, bageri koji uništavaju prirodu, a cjelokupna dvobojna vizualna estetika (sve je crveno i crno) doima se kao smjesa starih litografija i komunističkog ili anarhističkog agitpropa.
Temom revolucije i revolucionarnog nasilja bavi se i kanadsko-kvebečki film "Smrt ne postoji" Felixa Lafour Deperrierea - ako se vašeg kritičara pita, i najbolji film konkurencije. Kanadski film počinje prizorom u kojem skupina ekoterorista nasilno upadne na velebno šumsko imanje bogate obitelji industrijalaca. Krene nasilni obračun u kojem ima mrtvih s obje strane, a kad pobiju stražare, teroristi se nađu oči u oči s jedinom prisutnom iz obitelji zagađivača - staricom u invalidskim kolicima. Glavna junakinja Helene jedna je od teroristica, na riječima najžešća. No kad počne okršaj, Helene se preplaši i ustukne te uoči bijega vidi da su joj tjelohranitelji bogatuna ustrijelili dečka. Helene bježi, a tijekom bijega šumom suočava se sa sablašću vlastite suborkinje, staricom žrtvom, te sa samom sobom kao djetetom. "Smrt ne postoji" kroz niz lirski vizualiziranih razgovora tematizira revolucionarnu etiku i pravo na posezanje za nasiljem.
Dugometražne konkurencije, naravno, ne bi moglo biti bez Japanaca, pa u Zagreb stiže i jedan reprezentativni naslov anime. "Samurajska balerina" Goro Taniguchija film je koji počiva na paraleli dviju usporednih kulturnih era. Početkom 20. stoljeća u Japanu je razdoblje "meiji" kad se Japan otvara prema Zapadu, a Pariz prolazi zlatno doba slikarstva i kulturnog prestiža. Junakinje filma su dvije japanske djevojke koje žele izmaknuti klopci patrijarhalnog braka i stižu u Pariz kako bi - tako crtićki - "slijedile svoj san": jedna da postane balerina, druga slikarica. Tamo ih zatječe Prvi svjetski rat. Crpeći iz dva specifična povijesno-kulturna konteksta, autor film pretvara u univerzalnu priču o umjetničkoj emigraciji.
Nagrada za životno djelo
Film koji otvara cjelovečernji program - "Svjetlo u hladnoj noći" - jetka je analiza kineskog kapitalističkog sna. Junak filma je radnik koji održava uglavnom hibernirajuću lokaciju filmskog studija. Junak je eksploatiran, kasni mu plaća, živi jadno. Navuče se na interaktivnu VR simulaciju "Light Pillar" na kojoj upozna djevojku koja mu se svidi - da bi postao žrtva obmane. Zanimljivost Zao Xuova filma je što je realni, postojeći svijet predočen animacijom, a virtualni, medijatizirani igranim scenama, suprotno nego što bi bilo očekivano (ili: očekivanije). Xuov film i politički i poetički jako podsjeća na kineske društveno-kritičke filmove "šeste generacije" kao što su oni Jia Zhangkea, Diao Yinana ili Zhang Yuana.
U programu je i jedan predstavnik tradicije srednjoeuropskog lutkarstva. Riječ je o slovačkom filmu "Dukla" bratislavskog kazališnog i filmskog lutkara Gejza Dezorza. "Dukla" je drama u ambijentu Drugog svjetskog rata koja naslov nosi po istoimenoj bitci njemačke i sovjetske vojske 1944. Dugometražni program zaokružuje "Odiseja jednog maslačka" Japanke Momoko Seto, film bez riječi koji prati četiri sjemenke istog maslačka koje raznese nuklearna eksplozija. Koncept filma o prirodi bez riječi koji prati ljudski uzrokovanu kataklizmu podsjetit će gledatelje na lanjsku senzaciju animiranog svijeta, latvijski "Flow".
Što se kratkometražnog programa tiče, u njemu i ove godine ima puno bivših pobjednika i/ili Zagrebu dobro poznatih imena, kao što su su Švicarac Georges Schwizgebel sa svojom verzijom "Slike Doriana Greya" Oscara Wildea ili lanjski pobjednik Nijemac Sascha Swirsky koji donosi film "Neidentificirani neleteći objekti". Dva su hrvatska filma u borbi za nagrade. "Priredba" Ane Horvat kroz vizualni kod naivnog dječjeg crteža rekonstruira jednu komunističku priredbu u jugoslavenskoj osnovnoj školi u kojoj sudjeluje i maloljetna junakinja koja čuva štafetu. "Težnja" Krešimira Perneka je futuristička distopija koja se zbiva u bladerunnerovskom megalopolisu. Film prati više likova pod maskama koje razaznajete jedino po boji svjetla, a teže da neautentični život velegrada zamijene bijegom u predmoderno i prirodno.
Festival, kao i obično, ima i program dječjih filmova te studentsko natjecanje, a tu je i sad već uvriježena revija hrvatskih animiranih filmova na kojoj će biti prikazano devet naslova koji nisu ušli u konkurencije. Nacionalna retrospektiva ove je godine posvećena slovenskoj animaciji, te uključuje tri tematska programa slovenskih naslova od početaka do danas.
Animafest po tradiciji dodjeljuje i nagradu za životno djelo - nagradu koja se dugo smatrala, a do određene se mjere i sada smatra malim Nobelom za animaciju. Nju ove godine dobiva autorica koja je na Animafestu faktički "domaća životinja" jer joj filmovi u Zagrebu igraju od kasnih osamdesetih. Riječ je o britanskoj feminističkog autorici crtanih filmova Joanni Quinn. Quinn je dvaput bila nominirana za Oscara, dobila je dva Emmya, četiri nagrade BAFTA, a u Zagrebu je i pobijedila 2006. s filmom "Snovi i želje - obiteljske veze". Publika Animafesta tijekom desetljeća se naviknula željno iščekivati filmove ove osebujne Engleskinje, razorno smiješne i pronicljive crtiće u kojima se spajaju feminizam, britanski trpki humor, smisao za detalj svakodnevice suvremene žene te dinamičan i prepoznatljivi crtež. Quinn pripada među velikane animacije, ali (i) one velikane koji sa Zagrebom dijele dugu povijest. Kao dio programa posvećenog Quinn u Zagreb će stići i njezina izložba u Galeriji Kranjčar. Quinn će u Zagrebu biti prikazana i retrospektiva s petnaest filmova koji sežu od prvog iz 1987. pa do prošlogodišnjeg filma "Land is a Woman", napravljenog kao znak podrške palestinskoj Gazi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....