Od svih romana Jane Austen, izgleda da “Emma” (1816) najviše intrigira suvremenu filmsku industriju. Posljednji roman koji je Austen objavila za života desetljećima je bio u sjeni drugih i slavnijih, poput “Ponosa i predrasuda”. No, od 90-ih naovamo, upravo je “Emma” dobila četiri ekranizacije.
Četvrta od njih - “Emma.” - upravo je pred nama. Riječ je o filmu koji potpisuje američka redateljica Autumn de Wilde (1970.), debitantica s karijerom umjetničke fotografkinje. De Wilde je u “Emmi.” zadržala i epohu, i kostime i ambijent. Istodobno je, međutim, zaplet Jane Austen pretvorila u priču o generaciji milenijaca.
Naslovna junakinja “Emma.” je bistra, bezbrižna i razmažena nasljednica provincijskog imanja. Emma (Any Taylor-Joy) je nešto poput protofeministice - samosvjesna, neovisna, nesklona braku. Ali, Emma je i brzopleta, precjenjuje vlastite prosudbe, voli se petljati u tuđe živote. Stoga 19-stoljetna “influencerica” svojim ljubavnim posredništvima izazove pravi mali kaos.
De Wildeova pristupa i žanru, i epohi i društvenim konvencijama s humorom i ironijom. Dobar dio filma čini vam se da gledate parodiju. Unatoč tome, De Wilde nije izgubila iz vida melodramsku okosnicu, pa film zadržava odlike pravog ljubića. “Emma.” je diskretno inteligentan film, oštroumniji no što naoko izgleda.