Ako postoji žanr koji već godinama dominira globalnim ekranom, onda je taj žanr postapokalipsa. Veliki i mali ekran još od konca devedesetih obožavaju prikazivati kako se civilizacija ruši. Razlozi za tu propast mogu biti razni: globalno zagrijavanje i meteor, gljivice ili atomski rat, potop ili tronoge zlopogleđe.
No, kako god bilo, propast je svijeta uvijek politička činjenica, zato što su razlozi što je svijet propao politički. Ali politička je i zato što nakon propasti nastaje svijet koji ima neku političku realnost. Ta je realnost obično ona tiranije, vladavine jačih, sloma solidarnosti i društvenog ugovora.
Kinematografije (jugo)istoka Europe rijetko su se laćale distopija. Rijetko su ih se prihvaćale iz istih razloga iz kojih je Jugoslavija (za razliku od Poljske ...
Komentari
0