Ljubo Zečević nominiran je za Zlatni Studio za ulogu Jože u filmu "Nosila je rubac črleni" redatelja Gorana Dukića.
Komentirajući nominaciju, kaže: "Lijep je osjećaj koji te prožme kad shvatiš da je jedan respektabilni žiri sastavljen mahom od najeminentnijih ljudi koji su svojim radom na ovaj ili onaj način u najbližem doticaju s filmskom umjetnošću svrstao u društvo pet najboljih glumaca koji su u protekloj godini u hrvatskoj kinematografiji odigrali nešto vrijedno tako prestižne nagrade. Pa je i ovo prilika da se tom istom žiriju zahvalim na nominaciji i to ne samo na mojoj, već i na svim nominacijama vezanim za ovaj film, počevši od samog filma pa do mojih divnih kolegica Nataše Dorčić i mlade Tese Litvan. Dalje je sve do glasova gledateljica i gledatelja. Vidjet ćemo kak‘ bu to završilo, ali već i ovo do sada puno znači i godi."
Glasajte za pobjednike u kategorijama za nagradu Zlatni Studio
Kako je gradio ulogu Jože?
"Kao i uvijek, polako i oprezno. Prije svega kroz scenarij pokušam lik koji igram smjestiti u kontekst radnje filma i stvoriti neki raster njegovih odnosa sa svim drugim likovima koje susreće kroz film ili koji na bilo koji način djeluju na njegovu sudbinu… Tek kad mi to bude jasno, tada pokušavam ući u glavu i dušu te osobe da bih shvatio njezinu prirodu, karakter, ponašanje i sve to eventualno nadogradio još ponekim svojim elementom kojim bih mogao dodatno obogatiti tog čovjeka kojeg glumim. To je neki moj princip po kojem radim. I on je uglavnom uvijek isti. Naravno da postoje nijanse, ali temeljno je to tako", objašnjava.
Što mu je u glumačkom smislu u tom filmu bio najveći izazov?
"Uloga Tate Jože zaista je imala jedan, pa i više izazova, ali za početak je možda važno reći da me baš kopkalo kako ću moći u relativno malom okviru, a pri tom mislim na scenarističke određenosti, pokazati svu šarolikost i živopisnost tog čovjeka. Sad kad je gotova, zabilježena zauvijek, mogu reći da sam gotovo u potpunosti zadovoljan. Najbitnije je bilo u potpunosti duboko proniknuti u vrlo snažne emocije tog čovjeka. Oca, udovca, kuma, punca, susjeda, napokon tipičnog zagorskog seoskog gazde kojeg razdiru i muče mnoge brige, a on pak u svemu tome ne gubi ljudsku toplinu i temeljne osobne vrijednosti. Nije taj cijeli proces baš ni tako jednostavan, ali zaista je bio veliki užitak igrati mog Jožu. Vrijedilo je truda", govori.
Komentirajući uspjeh koji je film postigao, Zečević ističe:
"Figurativno bih rekao da ovaj film ima dobro naciljanu i točno pogođenu metu. Znate u ovom jadu, glibu i u sumornosti kojom se kupa ovaj naš sve manje vrijedan i sve manje lijep svijet, u kojem ipak moramo živjeti jer drugog nemamo, itekako su dobro došli tračci svijetlosti i topline kojom zrači ovaj naš dragi film. Unatoč tome što u sebi nosi i elemente teške drame, u konačnici je topla, nježna i optimistična, odlično napisana, režirana, glumljena i vizualno i glazbeno sjajno podložena priča koja u svojoj pozadini nosi poruku ljubavi kao jedinom smislenom međuljudskom odnosu, na bilo kojim razinama. Tak‘ da,hvala Goranu Dukiću koji me pozvao u ovu lijepu pustolovinu. A svim mojim kolegama i kolegicama, cijelom autorskom timu i naravno cijeloj filmskoj ekipi koja je radila ovaj film, veliko hvala za odličan posao, a Boga mi, i za vesela i dobra druženja. Sve ostalo u ovoj priči sad ovisi o onima koji su pozvani da glasaju za naše nominacije tj. za film, Natašu, Tesu i mene. To je zabavno i bit će vrlo napeto."
Razmijenili smo i riječ-dvije o nogometu.
"Uvijek gledam utakmice hrvatske reprezentacije i to je manje-više sve što me od nogometa zanima. Kad igraju Vatreni i ja gorim s njima. Za mene je to pitanje samopoštovanja i domoljublja. Naša je repka odlična i za nju imam samo riječi hvale. Blistavi su to mladi ljudi, veliki sportaši i još veći borci", kaže Zečević.
