Umjetna inteligencija na velika je vrata ušla u film s jednim velikim, zloslutnim crvenim okom. To je oko pripadalo HAL-u, prijetećem računalu koje kontrolira svemirski brod u filmu “Odiseja u svemiru” (1968) Stanleya Kubricka. Prije i nakon desetina antropomorfnih filmskih robota, Kubrick je AI čistunski sveo na čistu pamet - i na samo jednu trepereću lampicu.
Od tad naovamo, bilo je puno filmova koji su umjetnu inteligenciju uzimali kao podrazumijevanu, treš-datost. Kudikamo je manje bilo filmova koji su se s mogućnostima i prijetnjama AI doista bavili. Ovog ponedjeljka, zagrebačko kino Tuškanac program posvećuje upravo takvima. Tijekom jednodnevnog, mini-programa publika može vidjeti dva.
Prvi od njih je “Her” (Ona, 2013) Spikea Jonzea, film o povučenom losanđeleskom samcu (Joaquin Phoenix) koji se zaljubi u operativni sistem vlastitog računala, “Nju”, koja se glasa baršunastim glasom Scarlett Johansson. Drugi film na programu je “Ex Machina” (2014) britanskog pisca i redatelja Alexa Garlanda. Film pripovijeda o programeru (Domhall Gleeson) koji dobiva poziv da posjeti čudački bogatog i ekscentričnog tehnološkog magnata (Oscar Isaac) na njegovom šumskom posjedu koji se prostire hektarima. Tamo će shvatiti svrhu zašto je pozvan. Izumitelj je kreirao ženskog androida (Alicia Vikander), te želi da gost na njoj oproba Turingov test: može li androida razlikovati od mašine? Uzgred: zgodna je poveznica da je u oba filma umjetna inteligencija ženski objekt erotske žudnje.
Filmovi su iz 2013. i 2014, a zanimljivo je da je obojici autora to posljednji kino film. Jonze se latio TV produkcije, a Garland - izvorno pisac i dio britanskih “new puritans” - u međuvremenu je snimio seriju “Devs” koja još zanimljivije zasijeca u svijet inovativnih IT korporacija. q