Poljsko-francuski redatelj Roman Polanski u svom najnovijem filmu "Časnik i špijun" (francuski naslov "J'Accuse" puno je bolji zbog višeslojnog značenja) pripovijeda o aferi Dreyfus, jednom od najkontroverznijih i polarizirajućih epizoda u novijoj francuskoj povijesti.
Alfred Dreyfus bio je francuski artiljerac židovskog podrijetla koji je 1894. godine osuđen za špijuniranje i izdaju te poslan na doživotnu robiju na Đavolji otok u Francuskoj Gijani. Zahvaljujući angažmanu pukovnika Georgesa Picquarta, ali bez velikog otpora vojnog establišmenta koji je u ovom slučaju grubo pogriješio, Dreyfus je pomilovan te pušten na slobodu, ali vojska ga je i dalje smatrala izdajnikom. Tek je kasnije oslobođen svih optužbi i vraćen u službu. Dreyfus je u zatvoru proveo četiri godine.
O aferi Dreyfus snimljeni su brojni filmovi, a Polanski se u svojoj ekranizaciji oslonio na roman Roberta Harrisa "Časnik i špijun" iz 2013. godine. Harris i Polanski zajedno su napisali scenarij filma koji prati Picquarta (Jean Dujardin) dok istražuje Dreyfusov (Louis Garrel) slučaj.
Film je svoju premijeru doživio na filmskom festivalu u Veneciji u kolovozu prošle godine, a pojavljivanje Polanskog na premijeri bio je njegov prvi javni istup nakon što je u svibnju 2018. izbačen iz Američke akademije filmskih znanosti i umjetnosti.
Polanski je iz Akademije izbačen zbog izostanka pravnog rješenja u slučaju silovanja 13-godišnje Samanthe Gailey za koje je optužen 1977. godine. Naime, Polanski se nakon uhićenja i optužnice koja je sadržavala šest točaka, među kojima i silovanje, nagodio te priznao samo krivnju za "nezakonit spolni odnos s maloljetnom osobom". Redatelj je zbog priznanja krivnje trebao dobiti manju kaznu, no do njega je došla informacija da će sudac u slučaj odbaciti postignutu nagodbu te da će ga osuditi na 50 godina zatvora. Polanski je prije izricanja kazne napustio Sjedinjene Američke Države i njegov slučaj još uvijek nije zaključen.
Odluka da se "Časnik i špijun" uopće uvrsti u program festivala dočekana je na nož, a predsjednica žirija, argentinska redateljica Lucrecia Martel, rekla je jednom prilikom da ona ne odvaja umjetnika od njegovih djela. "Mislim da važni aspekti rada izranjaju u umjetniku", rekla je te između ostaloga dodala: "Teško je meni suditi osobi koja je počinila ovako težak zločin i zbog njega osuđena, a tu je i žrtva koja kaže da je zadovoljna s tom kaznom. Teško je definirati kako pristupiti ljudima koji su počinili određene zločine i koji su zbog njih osuđeni. Mislim da su ta pitanja dio rasprave koja se vodi u ovim, našim vremenima."
Martel je kasnije pojasnila da nije protiv Polanskog te da joj ne smeta što je film u programu festivala te da će ga pogledati kao i svaki drugi film u glavnom programu.
Film, međutim, nikako nije mogao pobjeći od kontroverzi. Američki distributeri nisu došli na predstavljanje filma u sklopu prodajnog dijela festivala, a francuska manekenka, glumica i fotografkinja Valentine Monnier prošle je godine u studenom Polanskog je optužila za silovanje. Feminističke aktivističke skupine neka su kina blokirala, a neke su projekcije čak i otkazane. "Časnik i špijun" ponovno se našao u fokusu javnosti kada je u siječnju 2020. godine prikupio čak 12 nominacija za nagradu César, najprestižniju filmsku nagradu u Francuskoj. Kada je na dodjeli obznanjeno da César za režiju ide upravo Polanskom, nominirana u kategoriji najbolje glumice Adèle Haenel dvoranu je napustila iz protesta.
U novoj epizodi serijala Polimac preporučuje televizijski i filmski kritičar Jutarnjeg lista Nenad Polimac i novinar Jutarnjeg Damjan Raknić razgovaraju o "Časniku i špijunu", Romanu Polanskom te je li moguće ovaj film gledati bez traženja paralela između Dreyfusa i Polanskog.